Nije mala stvar kada na malenom Kosovu osjetite veliku čežnju za Evropom: zastava ove države, koja postoji nešto manje od deset godina, lako se zamJeni sa zastavom EU. Valuta je euro. A sada, kada je njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gbrijel održao sastanak sa predstavnicima vlasti, konferencijska sala je bila krcata novinarima. Gotovo sve je zanimalo samo jedno: kako Njemačka može da pomogne da mi, mala republika Kosovo, pristupimo velikoj EU?
Kako, da bi konačno učestvovali u blagostanju i bili bezbjedni? Čudnovato je ovih dana naići na oduševljenje evropskim projektom koji stoji nikada gore u državama koje su ga prIJe 60 godina pokrenule.
Srbija, arhineprijatelj istih ovih Kosovara, takođe želi da pristupi. Njemačka hoće da podrži i Srbiju na tom putu, uprkos spornom izboru premijera Vučića za predsjednika koji je doveo do masovnih protesta na ulicama.
Srbija i Kosovo zajedno u EU – kako će to uopšte ići? Gabrijel je pred novinarima u Prištini pomalo očitao i bukvicu: „Kad god se u ovom regionu pojavi problem, imam osjećaj da se uvijek okrivljuje neka susjedna država.” Ćutnja u sali. Potrajaće do pristupa EU, to je izgleda svima jasno.
Iz dva razloga njemačka Vlada smatra da će se EU ipak dalje širiti na Zapadni Balkan. Nove članice će ionako pristupiti tek za mnogo godina, a do tada će biti prevaziđena velika kriza sa Bregzitom – tako se barem nadaju u Berlinu. Drugo, šta je alternativa ako se Srbima pred nosom zalupe vrata kroz koja su prethodno prošle Hrvatska i Slovenija? Gabrijel s pravom upozorava da stari demoni nacionalizma mogu da ojačaju. Još i više nego što je to danas slučaj, između ostalog i zbog ruskog mješanja.
Do mogućeg pristupa, Njemačka želi da pomogne balkanskim zemljama konkretnim projektima: u infrastrukturi, obrazovanju. Još prije pristupa EU ljudi moraju primjetiti da im je uz evropsku pomoć život bolji, rekao je Gabrijel. To je velika stvar kada se zna kako je jadno ekonomsko stanje, prije svega za mlade ljude.
Dosadašnja pomoć nije bila dovoljna – ako se Balkan vraća u fokus EU, onda su potrebna dela umjesto riječi. Kuda vodi ukoliko Evropa stavlja partnere, raspoložene za EU, na led? Ukoliko ih time razočarava? Pogledajte Tursku.
