Ubistvo 35-godišnjeg palestinskog naučnika Fadija al-Batsha u malezijskoj prijestolnici Kuala Lumpuru je razotkrilo tajni program ciljanog ubijanja Palestinaca, koje Izrael smatra prijetnjom.
Al-Batsh je studirao elektrotehniku u Gazi, nakon čega je otišao u Maleziju na doktoratski studij iz iste oblasti.
Specijalizirao se za energetske sisteme i uštedu energije i objavio je više naučnih radova iz te oblasti.
Hamas, koji vlada Gazom, kazao je da je Al-Batsh bio važan član grupe i optužio je izraelsku obavještajnu agenciju Mossad da je odgovorna za nedjeljni incident.
Nazvavši ga “lojalnim” članom, Hamas je rekao da je Al-Batsh bio “naučnik iz reda mladih palestinskih stipendista” koji je “imao važan doprinos” i koji je učestvovao na međunarodnim forumima iz oblasti energije.
U razgovoru sa Al Jazeerom, Al-Batshov otac je rekao da sumnja da je Mossad odgovaran za ubistvo njegovog sina i pozvao je malezijske vlasti da što je prije moguće razriješe zavjeru za “atentat”.
Prema izraelskom istražiteljskom novinaru Ronenu Bergmanu, koji je jedan od vodećih stručnjaka za izraelske obavještajne agencije i koji je autor knjige Rise and Kill First, ubistvo Al-Batsha nosi sva obilježja operacije Mossada.
“Činjenica da su ubice koristile motocikl da ubiju svoju metu, što je metoda korišten u brojnim drugim ranijim operacijama Mossada, te činjenica da je izvedena kao čista, profesionalna operacija ubistva veoma daleko od Izraela, ukazuje na učešće Mossada”, rekao je Bergman za Al Jazeeru u telefonskom razgovoru.
Oznaka mete
Označavanje mete za ubistvo, koje vrši izraelska obavještajna služba, obično mora proći više institucionalnih i organizacijskih koraka unutar Mossada, šire izraelske obavještajne zajednice i političkog čelništva.
Ponekad metu označe druge izraelske domaće i vojne službe.
Primjera radi, Al-Batsh je mogao biti označen kao meta na osnovu generalnog skupa obavještajnih podataka koje su prikupile jedinice unutar izraelskih vojnih i obavještajnih organizacija koje prate Hamas.
Al-Batsh je također mogao biti označen putem drugih izraelskih obavještajnih operacija i izraelskih špijunskih mreža širom svijeta.
Izvori su za Al Jazeeru kazali da komunikaciju Hamasa između Gaze, Istanbula (Turska) i Bejruta (Liban) pažljivo nadziru izraelske obavještajne mreže. Tako da je moguće da je početno skretanje pažnje na Al-Batsha moglo biti izvedeno puten ovih kanala.
Prijatelja Al-Batsha koji su za Al Jazeeru govorili uz uvjet anonimnosti su kazali da on nije krio svoje veze sa Hamasom.
“U palestinskoj zajednici je bio poznat po svojim vezama sa Hamasom”, rekao je jedan prijatelj.
Proces atentata
Kada je Al-Batsh jednom bio označen kao meta, Mossad bi procijenio dostupne obavještajne podatke kako bi odlučio treba li ga ubiti, koja je korist od njegove smrti i koji je najbolji način da se to ubistvo izvede.
Nakon što specijalizirana jedinica Mossada završi izvještaj o meti, taj dokument se nosi čelnicima Komiteta za obavještajne službe, koji čine šefovi izraelskih obavještajnih organizacija, a koji je poznat po hebrejskom akronimu VARASH, odnosno Vaadan Rashei Ha-sherutim.
VARASH bi samo razmatrao operaciju i pružio mišljenje i savjete.
Međutim, to tijelo nema zakonsku ovlast da odobri operaciju.
Samo premijer Izraela ima ovlast da odobri takvu operaciju.
Bergman kaže da izraelski premijeri obično preferiraju da sami ne donose takve odluke zbog političkih razloga.
“Često bi premijeri uključili jednog ili dva druga ministra u proces donošenja odluke za odobrenje ubistva, što često uključuje ministra odbrane”, rekao je Bergman.
Nakon što se izda odobrenje, operacija se vraća Mossadu kako bi se ona isplanirala i provela, što je proces koji može trajati sedmicama, mjesecima ili čak godinama, ovisno o meti.
Cezarejska jedinica
Cezareja je tajni operativni ogranak unutar Mossada zadužen za ubacivanje i kontroliranje špijuna u uglavnom arapskim zemljama te širom svijeta.
Jedinica je osnovana početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a jedan od njenih osnivača je bio čuveni izraelski špijun Mike Harari.
Cezareja koristi svoju ogromnu špijunsku mrežu u arapskim državama i širem Bliskom istoku za prikupljanje informacija i provođenje nadzora nad trenutnim i budućim metama.
Harari je zatim uspostavio najsmrtonosniju jedinicu Cezareje, poznatu na hebrejskom kao Kidon (bajonet), koju čine profesionalne ubice specijalizirane za atentate i sabotaže.
Članovi Kidona često dolaze iz ogranka izraelske armije, uključujući vojsku ili specijalne jedinice.
Izgledno je da su članovi Kidona ubili Al-Batsha u Kuala Lumpuru, kazali su izvori za Al Jazeeru.
Mossad za mete nije uzimao samo palestinske čelnike i operativce, već i sirijske, libanske, iranske i evropske.
Operacije ciljanih ubistava
Cezareja je ekvivalent CIA-inom Centru za specijalne aktivnosti (SAC), koji se zvao Divizija za specijalne aktivnosti prije reorganizacije i promjene imena 2016.
CIA provodi svoje vrhunski tajne paramilitarne misije – uključujući operacije ciljanih ubistava – putem svoje Grupe za specijalne operacije (SOG), koja je dio SAC-a i koja ima određene sličnosti sa Mossadovim Kidonom.
Bergman je napisao da je do 2000. godine, koja je označila početak Druge Intifade na okupiranim palestinskim teritorijama, Izrael proveo više od 500 operacija atentata koje su dovele do smrti više od 1.000 ljudi, uključujući mete napada i slučajne prolaznike.
Tokom Druge Intifade je proveo dodatnih 1.000 operacija, od kojih je 168 bilo uspješno, napisao je on u svojoj knjizi.
Od tada je Izrael proveo najmanje još 800 operacija s ciljem ubijanja Hamasovih civilnih i vojnih čelnika u Pojasu Gaze i šire.
Arapsko-mossadovska saradnja
Mossad održava formalne organizacijske i historijske veze sa nizom arapskih obavještajnih službi, prije svega sa jordanskim i marokanskim špijunskim agencijama.
U skorije vrijeme, u svjetlu mijenjanja savezništava u regiji i rastućih prijetnji od oružanih nedržavnih aktera, Mossad je proširio veze sa arapskim obavještajnim agencijama kako uključio niz arapskih zaljevskih država i Egipat.
Mossad održava svoj regionalni centar za svoje operacije na širem Bliskom istoku u jordanskoj prijestolnici Ammanu.
Kada je Mossad pokušao ubiti Hamasovog lidera Khaleda Mashaala u Ammanu 1997. godine prskanjem smrtonosne doze otrova u njegovo uho, prijetnja rahmetli kralja Husseina da će zatvoriti centar špijunske agencije u Ammanu i da će prekinuti veze Jordana i Mossada je potakla Izrael da pruži protuotrov koji je spasio Mashaalu život.
U svojoj knjizi je Bergman citirao izvore iz Mossada koji su tvrdili da je general Samih Batikhi, tadašnji šef jordanskih špijuna, bio bijesan na Mossad jer ga nisu informirali o planovima za atentat jer je htio da zajednički planiraju operaciju.
Druga arapska zemlja koja održava snažne veze sa Mossadom od šezdesetih godina prošlog stoljeća je Maroko, pokazuju Bergmanova istraživanja.
“Moroko je primio vrijednu obavještajnu i tehničku pomoć od Izraela i zauzvrat je [rahmetli kralj] Hassan dozvolio marokanskim Jevrejima da emigriraju u Izrael, a Mossad je dobio dozvolu da uspostavi trajni centar u prijestolnici Rabatu, odakle će moći špijunirati arapske zemlje”, napisao je Bergman.
Saradnja je dosegla vrhunac kada je Maroko dozvolio Mossadu da ozvuči sale za sastanke i privatne odaje arapskih državnih čelnika i njihovih vojnih zapovjednika tokom samita Arapske lige u Rabatu 1965.
Samit je sazvan kako bi se uspostavila zajednička arapska vojna komanda.
Metode CIA-e i Mossada
Za razliku od Mossada i drugih izraelskih obavještajnih organizacija koje imaju veliku slobodu u odlučivanju koga ubiti, američka CIA koristi naporan višeslojni pravni proces koji uključuje CIA-in Ured glavnog vijeća, američko Ministarstvo pravde te Ured za pravo savjetovanje Bijele kuće.
Izvršenje CIA-ine operacije ciljanog ubistva u konačnici ovisi o Ovlaštenju predsjedničke direktive, koji je pravni dokument kojeg često sastave CIA-in Ured glavnog vijeća i Ministarstvo pravde.
Ovlaštenje predsjedničke direktive pruža pravnu ovlast na osnovu koje CIA može izvesti svoje operacije ciljanih ubistava.
Proces provjere u koji je uključeno više agencija, koji uglavnom vode advokati Ministarstva pravde, Bijele kuće i CIA-e, mora se provesti prije nego što predsjednik potpiše Ovlaštenje predsjedničke direktive.
Procjenjuje se da je Barack Obama, kao američki predsjednik, ovlastio gotovo 353 operacije ciljanih ubistava, uglavnom u vidu napada dronovima.
Njegov prethodnik George W Bush je prema procjenama ovlastio 48 operacija ciljanog ubistva.
Pravni proces
Bivši viši zvaničnik CIA-e je uz uvjet anonimnosti za Al Jazeeru kazao da “CIA ne odlučuje koga da ubije”.
“Pravni proces znatno otežava CIA-i da ubije nekoga samo zato što CIA smatra da je ta osoba negativac”, rekao je on.
Većina CIA-inih operacija ciljanih ubistava uključuje napade dronovima i zasnovani su na odobrenjima predsjednika.
Robert Baer, bivši CIA-in oficir za operacije, za Al Jazeeru je kazao: “Bijela kuća mora odobriti svaku operaciju ciljanog ubistva, posebno ako se radi o meti visoke vrijednosti.”
“Druga je situacija, međutim, ako se operacija provodi na ratištu ili tokom ratova poput onih u Afganistanu ili Iraku, jer u tom slučaju oficiri na terenu zaduženi za određeni slučaj imaju više pravnog prostora da provedu svoje ciljano ubistvo”.
U Mossadu, zakonitost bilo kojeg atentata bilo koje mete je znatno liberalnija i ne uključuje pravna ograničenja slična onim koje slijedi CIA, kazali su izvori upoznati s tim procesima.
“To je dio njihove državne politike”, Baer je kazao, pri čemu je mislio na izraelsku politiku ciljanih ubistava.
