Kada se Mark Zuckerberg, predsjednik, direktor i suosnivač Facebooka, pojavio pred Evropskim parlamentom u maju, sugerirao sam mu da je izgubio kontrolu nad svojom kompanijom. Kao jedan od nekolicine političara koji su se ikada suprotstavili Zuckerbergu lično, bio sam sretan zbog te prilike. Ali, i to me isfrustriralo, nisam dobio nikakav direktni verbalni odgovor na bilo koje od mojih pitanja.
Ja nisam sam. Političari širom svijeta su se umorili od stalnih pokušaja Facebooka da izbjegne odgovornost u ime profita. S Facebookom, mit “samoregulacije”, koji odavno iznose visoko plaćeni lobisti, ostavljen je da počiva u miru jednom za sva vremena. Prošli su mjeseci od kako se Zuckerberg pojavio pred američkim Kongresom i Evropskim parlamentom, a najhitnija pitanja o poslovnim praksama Facebooka ostaju neodgovorena.
Što se tiče skandala u vezi Cambridge Analytice, još nije jasno šta je Facebook znao i kada je to znao. Jednako je nejasno u kojoj je mjeri strano miješanje kroz Facebook doprinijelo izboru američkog predsjednika Donalda Trumpa i koliko je utjecalo na ishod referenduma o Brexitu u Velikoj Britaniji.
Nije dovoljan samo kodeks ponašanja
Da li glatko širenje ciljane propagande na Facebooku i dalje predstavlja rizik za demokratske izbore? Niko ne zna, uglavnom zato što to Facebook prikriva. Facebook tvrdi da je popravio oblast zaštite privatnosti. Ali, s obzirom da nije proveo sveobuhvatnu internu istragu skandala s Cambridge Analyticom, kako je zahtijevao Evropski parlament, postoji dobar razlog da strahujemo da će predstojeći izbori za Evropski parlament u maju biti podvrgnuti dodatnoj stranoj manipulaciji.
Iako je Facebook kao i mnogi drugi digitalni giganti, potpisao “kodeks ponašanja” Evropske komisije o praćenju govora mržnje i netačnih informacija, potrebno je uraditi mnogo više. Kodeks ponašanja je preslab i ne uključuje vremensku liniju kada kompanije trebaju ispuniti svoje obaveze. Osim toga, daleko više resursa je potrebno da se provede nova generalna regulativa o zaštiti podataka Evropske unije, da tehnološke kompanije ne mogu više tretirati penale za zloupotrebu ličnih podataka kao puke cijene poslovanja.
Evropi, također, nedostaje revnosno tužilačko/istraživačko tijelo koje može tehnološke kompanije pozvati na odgovornost. U SAD-u je Robert Mueller, specijalni savjetnik koji istražuje rusko miješanje u predsjedničke izbore 2016. godine, izdao desetke optužnica, osigurao višestruke presude krivice i demonstrirao potrebu za osnaženim tužiteljima u slučajevima koji uključuju društvene mreže. Vrijeme je da Evropa uhvati korak, prvo uspostavljanjem svog specijalnog tužitelja da istraži napade na nedavne izbore, ali i bavljenjem drugim krivičnim djelima koja proizilaze iz zloupotrebe podataka.
Štaviše, Evropa hitno treba razviti snažan mehanizam za praćenje i analiziranje ruskih dezinformacijskih kampanja širom svih država članica i na svakom jeziku. Tek će tada tužitelji i druge vlasti za provedbu zakona imati ono što je potrebno da podstaknu svjedočenje i pruže efikasnu kontrolu protiv takvih napada. S pravom strategijom, možemo spriječiti da platforme društvenih mreža služe kao ubrzavatelji pogrešnih informacija, identificiranjem i zaustavljanjem propagandnih kampanja čim se pojave.
Raspada giganata nije isključen
Na nivou Evropske unije, radna grupa East StratCom, koju je Evropsko vijeće uspostavilo 2015. godine, trebala bi biti proširena i učinjena nezavisnom od diplomatske službe Evropske unije. Njen jedini zadatak bi trebao biti da identificira, analizira, izloži i razotkrije pogrešne informacije.
Dugoročno gledano, postoji samo jedan siguran način da se adresira prijetnja koju Facebook i druge platforme predstavljaju za zapadnjački demokratiju: regulacija. Baš kao što samoregulacija banaka nije uspjela spriječiti finansijsku krizu iz 2008. godine, tako ni samoregulacija u tehnološkom sektoru nije uspjela učiniti Facebook odgovornim akterom.
Reguliranje tehnoloških giganata bi trebalo početi s dopunjenim pravilima o konkurenciji da se adresira monopolska kontrola nad ličnim podacima. Potrebne su nam nove regulative, da osiguramo odgovornost i transparentnost u algoritamskom procesiranju informacija od bilo kojeg aktera, privatnog ili javnog. Ali, u konačnici, ne bismo trebali prekrižiti raspad Facebooka i nekih drugih tehnoloških giganata.
Vrijeme je za pravu stvar
Ipak, to što sam rekao Zuckerbergu u maju i dalje je primjenjivo: ne izgleda kao da ima kontrolu nad svojom kreacijom. Ali, sve i da ima, svi bismo trebali biti zabrinuti zbog “otvorenijeg i povezanijeg” svijeta koji on ima na umu. Samo zamislite desetke hiljada slabo plaćenih “uposlenika” Facebooka u Indiji i drugdje kako provjeravaju svaku našu riječ da odluče šta jesu lažne vijesti i govor mržnje, a šta to nije.
Kako je The New York Times nedavno otkrio, Facebook je tako očajan da zaštiti svoj poslovni model da je unajmio sumnjivu PR firmu da proširi antisemitske dezinformacije o jednom od njihovih vodećih kritičara Georgeu Sorosu. Takvo nečuveno ponašanje sugerira da Facebook ima puno tog za skriti. A desilo se da je britanski parlamentarni komitet tek zaplijenio interne Facebookove e-mailove koji pokazuju da je ova kompanija možda znala za zlonamjernu rusku aktivnost na svojoj platformi još 2014. godine.
Nema sumnje da monopolska kontrola nad ličnim podacima miliona ljudi i nad protokom vijesti i informacija na internetu predstavlja jasnu i trenutnu prijetnju demokratiji. Menadžment Facebooka je pokazao po ko zna koji put da mu se ne može vjerovati da će se ponašati odgovorno. Nema razloga zašto bismo mi, ljudi, trebali vjerovati u bilo koje od obećanja ove kompanije da će upravljati našim podacima ili čistiti svoje djelovanje. Samoregulacija je doživjela spektakularan neuspjeh. Vrijeme je za pravu stvar.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
