Slavni argentinski pisac Jorge Luis Borges mrzio je nogomet i bio je potpuno indiferentan na činjenicu što selektor Cesar Luis Menotti 1978. nije zvao Diega Armanda Maradonu, tada 17-godišnjaka, u reprezentaciju Argentine, što je u to vrijeme bila glavna tema u svim “birtijama”, ali i intelektualnim salonima Buenos Airesa.
Borges je profesionalni nogomet smatrao amoralnim, a svoje antipatije prema najpopularnijem sportu i njegovim protagonistima, sigurno bi produbio da nije preminuo mjesec dana prije nego li je Argentina na čelu s Maradonom došla do druge titule svjetskog prvaka 1986. u Meksiku.
Pitanje je što bi Borges, kojem je baka bila Engleskinja, rekao o “Božjoj ruci” El Diega, a posebno o životnom stilu nogometaša kojeg mnogi smatraju najboljim svih vremena.
U bogatoj historiji nogometa nije bilo nogometaša koji je toliko podijelio svjetsku javnost.
Za jedne je heroj, genij, borac za pravdu, pa čak i idealizirani svetac, a za druge prevarant, klaun, narkoman, ukratko rečeno čovjek amoralan do srži, ali ipak mu nitko ne poriče da je nogometaš kakav se rijetko rađa.
Maradona je bez sumnje jedan od najboljih nogometaša svih vremena, za mnoge i najbolji, od početka osamdesetih uživa status internacionalne superzvijezde, a u Argentini je i mnogo više od toga.
Nakon što je Argentinu sjajnim igrama odveo do titule svjetskog prvaka 1986. u Meksiku, Maradona je u toj zemlji postao neprikosnoveni idol koji je zasjenio i jednu Evitu Peron, do pojave Maradone najveću ljubimicu narodnih masa Argentine.
Maradona se 1984. odlučio na prelazak u Napoli, a u vrućem Napulju počinje sve dobro, ali i loše što je napravio u karijeri i životu. Na stadionu San Paolo, gdje je iz zračne luke stigao helikopterom, dočekalo ga je 80.000 ljudi.
Taj transfer bio je senzacionalan ne samo zbog toga što je ponovno oborio transferni rekord nego i činjenica da najveća nogometna zvijezda prelazi u mali italijanski klub koji do tada nikada nije osvojio italijansko prvenstvo.
Italijanska elitna liga u to je vrijeme bila najjača na svijetu, ulaganja u nogomet bila su enormna, ali primat su držali klubovi sa sjevera Italije Juventus, Inter i Milan, a jedini klub s juga koji im je mogao pomutiti račune bila je Roma, koja je osvojila prvenstvo 1983.
Ali, Napulj je treći po veličini grad u Italiji, s velikim stadionom, pa su neki poslovni ljudi, koje su neki povezivali s napuljskom mafijaškom organizacijom Camorrom, odlučili investirati u Napoli, na čijem je čelu tada bio predsjednik Corrado Ferlaino.
Barcelona je dobila 12 miliona, a Maradoni je obećano da će u devet godina zaraditi najmanje 26 miliona dolara, neki izvori tvrde da je u prve četiri godine trebao zarađivati sedam miliona dolara po godini, plus tri miliona koje su obećale italijanske televizije, te pet miliona od sponzora kluba Hitachija.
Maradona je imao poseban odnos sa svojim menadžerom Jorgeom Cyterszpilerom koji mu je bio impresario od 14 godine. Navodno nikada nisu potpisivali ugovore, sve su dogovarali na stisak ruke, a to je na kraju rezultiralo, kako je sam Maradona priznao u svojoj autobiografiji, El Diegovim bankrotom sredinom devedesetih.
Cyterszpiler je ulagao Maradonine novce u sumnjive poslove u Paragvaju, ali Maradona ističe da je svako ulaganje bila njegova lična odluka.
Nekoliko sedmica nakon što je Maradona prešao u Napoli, navijači su razgrabili 70.000 pretplatničkih ulaznica. U prvoj sezoni Napoli se borio za ostanak, ali već u drugoj bio je prvi vrhu.
Godine 1986. Maradona postaje prvak svijeta s Argentinom i nakon Pelea postaje prvi nogometaš kojeg je Međunarodni olimpijski odbor proglasio sportistom godine.
Godinu poslije, Napoli s Maradonom i “10 konobara” u timu postaje prvi put prvak Italije te osvaja italijanski Kup, što nije uspjelo niti jednoj ekipi s italijanskog juga.
Maradona postaje ikona Napulja, vođa siromašnog Juga u vječitom obračunu s bogatim Sjeverom, daju mu nadimak San Diego.
Kakav je to urnebes u gradu pod Vezuvom bio najbolje se moglo vidjeti u desetogodišnjici obilježavanja tog događaja, kada je Rai Uno pustio snimku svih reportaža s utakmica te sezone, a koje je pratio doajen italijanskog sportskog novinarstva Giampiero Galleazi.
Nakon osvajanja naslova prvaka na centralnom napuljskom groblju osvanuo je pedesetmetarski transparent: “Mrtvi, ne znate što ste propustili”.
Te sezone se u Napulju i na treningu znalo okupiti 70.000 ljudi, a Maradonu je u stopu pratila gomila novinara.
Bio je to neviđeni pritisak na tada, prema procjeni International Management Groupe, velikeprodukcijska kuće iz New Yorka, najpoznatiju osobu na Zemlji. IMG je navodno Maradoni ponudio 100 miliona dolara za otkup prava na njegovo ime, ali pod uvjetom da uzme dvojno državljanstvo, ali Maradona je iz, kako je rekao, patriotskih razloga odbio taj prijedlog.
Posebno poglavlje u napuljskoj priči Maradona je imao sa šefovima Camorre. Priznao je kako su mu svako malo nudili darove, poput Rolexa i Ferrarija, ali kazao je da je odbijao sve ponude.
“Staro je pravilo da kad ti oni nešto ponude, sigurno će nešto tražiti zauzvrat”, kaže Maradona, ali neki tvrde da to nije bilo baš tako i da je Maradona uzimao poklone, a nije teško pretpostaviti od koga je nabavljao kokain koji je krajem 80-tih koristio kao “djeca bombone”.
Napoli je 1989. osvojio i prvi evropski trofej Kup Uefe pobijedivši u finalu Stuttgart, a godinu kasnije i drugu titulu italijanskog prvaka, ali tada je u timu osim Maradone imao zvijezde poput Brazilaca Carece i Alemaa.
Već tada dolazi do prvih sukoba Maradone s čelnicima Napolija, a njegovo konzumiranje kokaina poprima ovisničke razmjere.
Sukob se produbio nakon što je na Mundijalu u Italiji 1990. Argentina izbacila domaćina iz polufinala takmičenja na jedanaesterce.
Maradona je postao najomraženija osoba u Italiji, često izostaje s treninga, propušta i utakmice pod izlikom da je pod velikim stresom, pa se klub odlučuje na financijske kazne.
Za propuštene treninge kaznili su ga sa 70.000 dolara. Maradona je odgovorio zahtjevom da mu se plaća milion dolara po odigranoj utakmici budući da je imao informacije kako klub na njemu zarađuje duplo više od toga.
Godine 1992. prelazi iz Napolija u Sevillu, zatim se vraća u Argentinu u Newell’s Old Boys i priprema se za svoje posljednje svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u.
U martu 2009. italijanske porezne vlasti objavile su da duguje italijanskoj Vladi 37 miliona eura neplaćenog poreza, od čega su 23.5 miliona kamate od originalnog dugovanja.
Italijani tvrde da je Maradona od tražene svote uplatio samo 42.000 eura poreza na luksuzne satove i dragulje.
