Leku, Zlatka, Ildu i Tringu, u gradu koji godinama djeli, spojila je muzika.
Rok je omladinu Mitrovice upoznao sa vršnjacima ‘s one strane’, ali i sa samom ‘onom stranom’ njihovog rodnog grada.
Mitrovica je od rata na Kosovu 1999., podjeljena na južni, većinski albanski, i sjeverni, uglavnom srpski dio. Od nedavno, grad je i zvanično administrativno podjeljen na Južnu i Sjevernu Mitrovicu. Stanovnici i jednog i drugog djela svoj svakodnevni život žive odvojeno.
Da nije bilo rok škole, ni ovih četvoro mladih se vjerovatno ne bi sreli.
“Sviđa mi se atmosfera ovdje. Mnogo je kul. Svi su spremni da pomognu. Muzika nas spaja”, kaže pijanista Zlatko.
“Dobro je što su bendovi pomješani, što su mladi i sa sjeverne i sa južne strane. Upoznala sam nove ljude i družimo se. Osim muzike, najvažnije nam je i druženje”, ističe vokalistkinja Ilda.
Leka iz južnog djela grada navodi da Mitrovica definitivno zaslužuje rok školu, uzimajući u obzir da je grad i ranije bio poznat po roku.
Mitrovica Rok Školu (Mitrovica Rock School) pokrenula je Amerikanka sa adresom u Holandiji, Vendi Hasler-Forest.
Škola je pri osnivanju 2008. godine kao nevladina organizacija funkcionisala odvojeno, južno i sjeverno od rijeke Ibar koja djeli grad. Mladi iz albanske, srpske i bošnjačke zajednice sa obje strane sastajali bi se samo u Skoplju, tokom ljetnje ili zimske škole, gdje bi im se pružila prilika da stvaraju, sviraju ili pjevaju u mješovitim bendovima.
“To je ponekad bilo frustrirajuće jer nakon tog ujedinjenja u Skoplju koje je uvijek bilo uspješno i koje su djeca voljela, vratili bismo se u Mitrovicu. Jedni odu na jug, drugi na sjever, i to kraj”, kaže Hasler – Forest.
Međutim, 2011. došlo se na ideju da najbolji učenici iz oba djela grada formiraju bend i sami rade svoje pjesme.
Taj mješoviti bend uspješno je funkcionisao pet godina, a njegovi članovi sada su učitelji Rok škole. Danas škola broji 13 takvih mješovitih bendova, umjesto Skoplja mjesto sastajališta je Mitrovica, a u posljednje vrijeme počeli su i sa zajedničkim nastupima na Kosovu.
“Prošle godine smo pitali učesnike da li bi se osjećali sigurnim da vježbaju u Mitrovici ukoliko im se omogući siguran transport, bez prisustva medija, zaštita identiteta i oni su rekli ‘da'”, ispričala je Hasler-Forest.
Gostovali su i u Prištini i u Gračanici, gdje živi većinsko srpsko stanovništvo, ali Mitrovica Rok Škola ni jednom još nije javno nastupala u svom gradu, Mitrovici.
“Postoji strah od toga da može da se desi nešto ako odu u drugi dio grada, ukoliko ih neko gađa na bini, ili im neko dobacuje”, kaže ona. Dodaje i kako “među učesnicima vlada velika zabrinutost od reakcije njihove sopstvene zajednice“.
“Postoji veliki pritisak na njih da se ne bave ovim”, ističe ona.
Ipak, Hasler – Forest je zadovoljna dostignućem ove škole i time što danas funkcioniše kao jedna.
“Postavili smo ovaj cilj još 2008, da ljudi zajedno rade svakog dana. Tada je to bilo neostvarivo, situacija nije bila prijatna, tokom 2011. bilo je i problema na na granici i sve je postalo još teže. Nije bilo jasno kuda idemo. Sada je malo opuštenije. Briselski proces je relaksirao situaciju, iako nisu svi sretni oko tog procesa”, ističe Hasler-Forest.
Škola trenutno broji 50 učenika od kojih velika većina sada odlazi u ‘drugi dio grada’.
“Ranije nisam nikada bio na jugu”, kaže Zlatko iz sjevernog djela.
“Prije sam mislio da je to bilo opasno, ali sada vidim da su ljudi nekako smireniji. Ne osjećam se sigurno, naravno, ali znam da imam ljude koje poznajem. Nisam imao neprijatnosti i sve je super za sad”, dodaje on.
Ni Tringa ranije nikada nije posjetila sjever.
“Sada sam već par puta imala vježbe na sjeveru. Nisam imala neprijatnosti. Naprotiv, baš se osjećam dobro. Prevoz mi je obezbjeđen i u redu je”, kaže ona.
Leka do sada nije imao prilike da upozna vršnjake iz srpske zajednice.
“Imamo kej uz rijeku Ibar, blizu smo jedni drugih, a nikada se nismo ranije družili, kao da živimo u različitim svjetovima. Sada se poznajemo, u kontaktu smo putem društvenih mreža i znamo otprilike šta se dešava u obje strane grada”, kaže on.
Svi se oni, ipak, nadaju da će jednog dana biti prilike da se predstave i mitrovačkoj publici.
Po modelu mitrovačke, istu ovakvu školu dobio je i Mostar u Bosni i Hercegovini, Mostar Rock School.
