Pitanje: Ko god da pogleda današnji muslimanski Ummet vidi da je istrošen, zbunjen i djeluje nepovezano u svojim ciljevima, te se ta ista osoba osvrne na rani period Islama tražeći tu načina za reforme. Možete li nam, molim Vas, vi objasniti kako je Poslanik s.a.v.s. ujedinio cijeli Ummet do te mjere da je dostigao vrhunac slave? Allah Vas nagradio.
Odgovor: We alejkumu selam. U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Sva hvala pripada samo Allahu dž.š., neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s.
Dragi brate, želimo da ti zahvalimo na ukazanom povjerenju, te molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da služimo Njegovom pozivu i da naša djela budu samo u Njegovo ime.
Muhammed s.a.v.s. je ujedinio Ummet na različite načine koji predstavljaju smjernice za ujedninjavanje muslimana u svakom vremenu. Te smjernice podrazumijevaju da muslimani moraju biti odani svojoj vjeri i poruci sa kojom je došao Poslanik s.a.v.s. Tu doktrinu moraju čvrsto usaditi u svoja srca, tragati za znanjem i naukom, prezirati nepravdu, shvatiti da je slava i moć u približavanju Allahu s.w.t., nadati se Allahovom zadovoljstvu i džennetu, u svojim očima minimizirati dunjalučke ljepote, te životni moto bazirati na vjeri.
Shodno navedenom, željeli bi smo citirati fetvu koju je izdao poznati muslimanski učenjak Ahmad Ash-Sharbasi, profesor akaida i filozofije na Al – Azhar univerzitetu, a u kojoj se kaže:
Ukoliko bih frazirao odgovor u jednu rečenicu, onda bih rekao ovako: Muhammed s.a.v.s. je okupio svoju naciju i ujedinio njihove ciljeve zato što je on pečat i vođa svih poslanika koje je Allah poslao. On je vođa svima koji se bore u ime Allaha, poslat je kao milost cijelom čovječanstvu, i bio je potpomognut zaštitom Allaha Uzvišenog. Kao objašnjenje za navedeno, kratko ću reći da je plemeniti Poslanik s.a.v.s. mogao izvršiti to ujedinjavanje i solidarnost zahvaljujući određenim parametrima i sredstvima, poput jačine svoga karaktera, iskrene posvećenosti svom pozivu, kao i gnušanju nad lažnim idolima tog vremena. Nadalje, ispunjavao je srca ljudi vjerom koja je superiorna nad lažnim paganskim uvjerenjima.
Osvjetljavao je srca svjetlom vjere u Uzvišenog Stvoritelja kojem pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. Čvrsto je usadio ovo vjerovanje, praktično i kontinuirano. Radio je to slaveći Gospodara onako kako je to On propisao tj. namazom, postom, zekatom, hadžom i činjenjem ostalih dobrih djela.
Shodno ovome, očistio je duše ljudi od zavisti i mržnje; nije bilo mjesta za nasilje i nepravdu niti za oholost i vrijeđanje. Umjesto toga postojalo je bratstvo, ljubav i ravnopravnost, nije imao prednost Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.
Nadalje, učio ih je da oni, ustvari, nemaju moć i snagu, tj. da će izgubiti kada su oholi i uobraženi, a kada su ponosni na Stvoritelja uspjet će i napredovati, te da slava pripada Allahu s.w.t., Poslaniku s.a.v.s. i vjernicima. Zbog ovoga se u Kur’anu kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“ (Kur’an; 3:103).
Na ovaj način je vrijednost života i dunjalučkih uživanja minimalizirana u njihovim očima. Sve dok osoba ponizno korača u životu, njegova humanost raste, i zaslužuje da okupi sve ljude pod krov ljubavi i odanosti. Također ih je naveo da se nadaju džennetu i da žive za vječni svijet koji će doći nakon ovoga prolaznoga. Budući da za takva nastojanja takmičari moraju raditi zajedno, a različiti ljudi surađivati, kakav onda može biti slučaj sa onima koji dijele zajednički identitet?
Nadalje, objedinio je patriotske motive sa vjerskim, i rekao da vjerovati znači voljeti svoju domovinu, a borba za svoju imovinu je dio dobre vjere.
Tako snažna sveta veza je ujedinila sve strane u vezu solidarnosti i razumijevanja, inače ne bi imali autoritet nad svojojm zemljom, niti bi mogli odbraniti svoj suverenitet da svaki od njih nije bio podrška svome bratu, jer muslimani su kao zid od cigle, jedan na drugog se oslanja.
Na kraju, Poslanik s.a.v.s. je uspio u ujedinjavanju Ummeta i ljudi tako što ih je učinio pobožnom i vjernom nacijom koja za dunjaluk radi kao da će vječno na njemu ostati, a za ahiret kao da će sutra umrijeti. Prema tome, ova vjera će jedino napredovati sa onim sa čim je napredovala u samom početku. A oni koji zaostaju, ukoliko žele da napreduju, imaju pred sobom otvoren put.
A Allah najbolje zna.
