I dok se balkanske zemlje nekako nose s krizom izazvanom korona virusom, starije generacije ona je podsjetila na to da su već iskusile karantin i praćenje kontakata – kad je njihova bivša komunistička domovina Jugoslavija prije 50 godina svladala posljednju evropsku zarazu velikim boginjama.
Jugoslavenske zdravstvene vlasti tada su u samo nekoliko sedmica uspjele vakcinisati 18 miliona ljudi i broj mrtvih zadržati ispod 40, prenosi Hina agenciju AFP.
Nekima je takva efikasnost potaknula nostalgiju za socijalističkim vremenima, naročito jer se vrijeme korona virusa poklopilo s 40. godišnjicom smrti Josipa Broza Tita.
Mnogi se sjećaju dobro organiziranog i besplatnog zdravstvenog sistema koji u mnogočemu nadmašuje današnji, koji je godine razvoja izgubio u ratovima 90-ih godina.
Danas se bolnice u regiji muče kako da zadrže kvalitetne ljekare i sestre koje bolje plaće i profesionalne prigode mame u inostranstvo.
“Neki su voljeli socijalizam, neki nisu, ali svi su vjerovali u zdravstveni sistem”, kaže srbijanski epidemiolog Zoran Radovanović, koji je radio na suzbijanju zaraze velikim boginjama 1972. godine. “Niko odluke lekara nije dovodio u pitanje i svi su se htjeli vakcinisati”, dodaje.
Potkopavanje povjerenja
Danas povjerenje u medicinu potkopava sve rašireniji “antivakserski” pokret, koji je u regiji dobio zamah izjavom teniske superzvijezde Novaka Đokovića.
On je nedavno dospio na naslovnice nakon opaske da se protivi vakcinisanju protiv korona virusa kao uvjetu za sudjelovanje na teniskim turnirima, a šokirani epidemiolozi brzo su pokušali popraviti štetu.
‘Ne’ vakcini nije bila opcija u Titovo vrijeme. On je bio na čelu Jugoslavije kad se kosovski Albanac zarazio na putu u Irak i velike boginje unio u zemlju.
Pošto taj virus nije bio viđen od 1930, lokalni ljekari nisu odmah povezali simptome, groznicu, glavobolju, umor, osip i plikove, s velikim boginjama.
Kad je shvaćeno o čemu se radi, mašinerija Titove komunističke države krenula je u akciju. Vlasti su uspostavile karantine u hotelima i kampovima i naredile masovno vakcinisanje populacije.
“Vojska, policija i svi liječnici bili su uključeni” u potragu za zaraženima i u vakcinisanje, sjeća se umirovljena virologija Ana Gligić.
Neki ljekari koji su ostali bez injekcija snalazili su se tako što su pacijente vakcinisali gramofonskim iglama umočenim u vakcinu.
Masovno vakcinisanje
Gordana Vukmirović, 75-godišnja umirovljena ekonomistica, sjeća se kako je medicinski tim iz lokalne bolnice došao u njen ured da bi vakcinisao sve zaposlenike.
“Uprkos tome, život je bio normalan, išli smo na posao, gradski prijevoz je funkcionirao, dućani su radili”, kazala je.
Praćenje kontakata također je bilo robusno. Samo je u Beogradu intervjuirano više od 3.000 ljudi, pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije.
Nakon tri mjeseca bitka je bila dobivena. Ukupno je bilo 175 zaraženih i 35 umrlih. Zaraza se nije prelila preko jugoslavenskih granica.
Izolirani u svojim domovima, mnogi su s područja bivše Jugoslavije ponovo pogledali film Variola Vera redatelja Gorana Markovića i s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi koji govori o tim događajima.
Gledajući unatrag, ljekari su pohvalili Tita što se nije mnogo pojavljivao u javnosti tokom krize. Ali, kao i u drugim stvarima, on je odlučivao.
“Tito je bio taj koji je trebao odobriti da javno proglasimo epidemiju i trebalo mu je tri dana da to napravi”, rekao je Radovanović.
“Mi smo ljude u međuvremenu stavljali u karantin, ali im nismo smjeli reći zašto”.
