Dok još pristižu reakcije na sramu odluku Županijskog suda Zagreb da, zbog ne priznavanja koncepta “udruženog zločinačkog poduhvata”, sa 21 smanji kaznu zatvora zloglasnom Marku Maki Radiću na 12 godina za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima u Mostaru, i tako ga, praktično, oslobode, potpuno u sjeni ostataju žrtve.
Radić, koji je zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog na području Mostara u zatvoru trebao provesti do 2027. godine, sada će, po novoj presudi Županijskog suda, izaći na slobodu već do isteka ove godine!?
Jesu li to te „europske vrijednosti“ na koje se Hrvatska, članica Europske unije, poziva dok njezino vodstvo docira BiH o pravima i tome kako bi trebala biti uređena? Gdje je tu zabrinutost za BiH koju ovih dana tobože izražava hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, marioneta u rukama Mate Granića, nekadašnjeg prvog saradnika Franje Tuđmana, koji, sudeću po modus operandiju politike iz devedesetih, djeluje iz sjene.
Logor Vojno u kojem je gospodar života i smrti bio Maka Radić bio je jedan od najstrašnijih u logorskom sistemu tzv. Herceg-Bosne. Nalazio se šest kilometara od grada, u kućama i garažama, u radijusu od 100 metara.
Saja Ćorić, žrtva višemjesečnih mučenja u tom logoru, kazala je, kako je zabilježeno i u knjizi “Svjedoci zla” koja je ovih dana promovirana u Mostaru i Gornjem Vakufu, da je kroz Vojno prošlo je kroz 800 osoba.
Od tog broja, njih između 15 i 30 je u spomenutom logoru izgubilo svoje živote. Ovaj logor je bio specifičan jer je u njemu bilo zatočeno, i na razne načine mučeno, oko 80-tero žena i djece.
Veliku ulogu u činjenu zlodjela uzeli su stražari logora Vojno. Pravosnažnom presudom Suda BiH osuđeni su spomenuti Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević. Proglašeni su krivima za progon, ubistva, zatvaranja, silovanja, mučenja i druga nečovječna djela počinjena nad Bošnjacima u logoru Vojno, te su osuđeni na ukupno 69 godina zatvora.
Radić je pravosnažnom presudom osuđen na 21, Šunjić na 16, Vračević na 12 godina, Brekalo, koji je inače bio porijeklom Bošnjak i do rata se zvao Emir, na 20 zatvora!
Mario Mihalj, za kojeg se smatra da je poginuo, Ivek Kolobara, Jure Kordić, Nedžad Čorić, Amel Hadžiosmanović i Nedžad Tinjak, sve bojovnici HVO-a, su u optužnici protiv „Radića i ostalih“ spominjani kao izvršioci pojedinih zločina u logoru Vojno.
Mihalj je, po svjedocima, bio upravnik, a Šunjić zamjenik upravnika logora, dok je Marko Radić, zapravo, spominjan „kao glavni“.
Prema iskazu jedne svjedokinje, u sobi u kojoj je boravila 109 dana bilo je zatočeno 15 djece i 21 žena, koje su svakodnevno odvođene na silovanje.
Najmlađe dijete je imalo samo osam mjeseci, a najstarija žena oko 85 godina!
“Zločini u logoru Vojno su bili toliko monstruozni da su čak i živi ljudi
zakopavani, a na desetine žena je seksualno zlostavljano u Vojnom”, kazivala je Saja Ćorić koja je i sama svjedočila u postupku protiv zločinaca u slučaju “Radić i ostali”.
Idriz Merzić, iz Udruženja logoraša Mostar, ranije je, također, govorio, da je logor Vojno bio mjesto strave i užasa.
“Neopisive su patnje koje su bošnjački civili doživjeli u tom logoru. Tamo su se desili neopisivi zločini. Veliku težinu predstavlja činjenica da su tamo bili zatočeni i patili žene i djeca. Uhapšeni je bio dio niza izvršitelja tih zlodjela”, rekao je Merzić autoru ovih redaka.
Zaista, Apelaciono vijeće suda BiH je utvrdilo da je i nakon obnovljenog postupka Tužilaštvo BiH uspjelo dokazati da su “Radić i ostali” bivši pripadnici HVO-a počinili zločin protiv čovječnosti, te da su naređivali, učestvovali i podstrekivali zatvaranje 80-ak žena, djece i staraca.
U zatvor Vojno su dovođeni i Bošnjaci iz Heliodroma, a neki od njih potom nisu preživjeli.
“Direktno ili kao članovi zločinačkog poduhvata odgovorni su za ubistva Envera Kajtaza, Arisa Zečevića, Salema Halilovića, Mesuda Dedajića, Asima Čakrame, Mensura Selmana, Džemala Sabitovića, Hamdije Tabakovića, Mustafe Kahrića…”, rekao je Mirza Jusufović, predsjedavajući Apelacionog vijeća u martu 2011. godine.
Marku Radiću udovoljeno je da kaznu zatvora izdržava u Hrvatskoj umjesto u BiH, a taj transfer odobrio mu je ministar pravde BiH Josip Grubeša, inače člana HDZ-a BiH Dragana Čovića, 8. oktobra 2018., a prethodno je Županijski sud u Zagrebu prihvatio Radićevu molbu te je donio presudu kojom je preuzeo izvršenje presude Suda BiH.
“BiH je članica Europske konvencije o transferu osuđenih osoba, prema kojoj svaka osuđena osoba ima pravo da izrečenu kaznu zatvora ili dio kazne izvršava u državi svoga državljanstva. Prema ovoj konvenciji između BiH i drugih država izvrši se godišnje na desetine transfera osuđenih, tako da je u 2017. godini realiziran 91 transfer osuđenih, dok je u ovoj godini zaprimljen 51 transfer”, kazali su BIRN-u u Ministarstvu pravde BiH.
Nakon ovakve odluke hrvatskih vlasti, postaje jasno koliko je bio u pravu ugledni hrvatski historičar Tvrtko Jakovina kada je za Radiosarajevo.ba kazao da je Hrvatska još uvijek daleko od katarze!
