Politički i ekonomski sukob na Bliskom istoku između Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata proteže se i na istočnu i središnju Afriku. Turska želi iskoristiti veliki ekonomski uspjeh postignut dolaskom Partije pravde i razvoja – AKP na vlast 2002. godine, koja je proširila politički i ekonomski utjecaj ove države. S druge strane, Ujedinjeni Arapski Emirati pokušavaju nametnuti svoj utjecaj i kontrolu nad Crvenim morem, kako bi spriječili bilo kakav pokušaj uspostave luke koja bi pružala logističku podršku brodovima i smanjila konkurentnost luke Jebel Ali u Dubaiju.
Tursko prisustvo se povećava u državama Sahela i Crvenog mora, čemu se Emirati protive i pokušavaju ga potisnuti na bilo koji način. Turska nastoji ulagati u arapske i afričke zemlje koje imaju relativnu prednost, kao što su Džibuti, Somalija i Sudan. Ove države izlaze na Adenski zaljev i tjesnac Bab al-Mandab, jedan od najznačajnijih kanala svjetske trgovine, s obzirom na to da petina svjetske trgovine prolazi kroz to vitalno područje, ali bez neke značajnije finansijske koristi za stanovnike tih zemalja suočenih s teškim siromaštvom.
Situacija je nešto drugačija kada je riječ o malom otoku poput Singapura, koji ima izlaz na Malajski moreuz, kuda prolazi četvrtina svjetske trgovine. Otok je postao najveći svjetski pružatelj logističkih usluga na svijetu, što se odrazilo i na nacionalni dohodak države. Turska Vlada želi iskoristiti regiju tjesnaca Bab al-Mandab kako bi uspostavila bazu logističkih usluga i ekonomsku zonu, što bi bila polazna tačka za afrička tržišta u slivu rijeke Nil i istoka Afrike, oslanjajući se na izvanredne historijske odnose s narodima te regije još od vremena Osmanskog hilafeta.
Ekonomska prijetnja luci Dubai
U Arapskom zaljevu nalazi se luka Jebal Ali, jedna od najvećih u luka u tom području, koja pruža logističke usluge u regiji Arapskog zaljeva i juga Azije. Međutim, položaj luke u samom zaljevu otežava nastavak pružanja logističkih usluga na istoj razini, zbog mogućih alternativa u regiji, poput pakistanske luke Gawdar u regiji Arapskog mora te luka u Jemenu, Somaliji, Džibutiju, Eritreji i Sudanu, koje su bliže trgovinskom putu u Crvenom moru. Takva situacija je navela emirat Dubai da razmisli o upravljanju i vođenju luka u njenom vitalnom okruženju i u aktivnijim područjima, oslanjajući se na svoje iskustvo u upravljanju svijetski poznatom lukom Jebel Ali u Dubaiju.
Vlada UAE-a počela je širiti svoje aktivnosti u oblasti lučkog menadžmenta, pa tako sklapa dugoročne ugovore o upravljanju lukama Doraleh u Džibutiju 2004. godine, Aden u Jemenu i Ain Sokhna u Egiptu 2008. godine. Također dobija koncesiju za upravljanje lukom Assab u Eritreji 2015. godine. Problem je u tome što je uprava kompanije DP World iz Dubaija namjerno usporavala razvoj usluga prevoza tereta i istovara, pošto bi razvijanje tih vitalnih luka koje izlaze na Crveno more i Bab al-Mandab preusmjerilo prometne usluge iz luke Jebal Ali prema ovim lukama, radi njihovog direktnog položaja na međunarodnim trgovačkim putevima. To bi dovelo do smanjivanja ekonomske aktivnosti luke, od čega emirat Dubai strahuje.
Pomenuto je navelo Jemen da 2012. godine otkaže ugovor s kompanijom DP World iz Dubaija, operatera luke Aden, zbog velikog pada poslovanja. Broj kontejnera prije sklapanja ugovora 2008. godine iznosio je 492.000, da bi spao na svega 146.000 kontejnera u 2012. godini. Ovakav potez je podstakao i Vladu Džibutija da protjera kompaniju DP World iz luke Doraleh u februaru 2018. godine, nakon što je kompanija odbila proširiti luku ili uspostaviti bilo kakve objekte na njoj. Džibuti je takvo ponašanje vidio kao narušavanje suvereniteta.
Osveta Emirata Džibutiju
Politička previranja zahvatila su Etiopiju u cjelosti u posljednje tri godine, što je dovelo do ostavke premijera i izbora Abiy Ahmeda, pripadnika etničke skupine Oromo, na tu poziciju u martu 2018. godine. Neposredno nakon njegovog imenovanja, Emirati su Etiopiji dali tri milijarde dolara pomoći, a da zauzvrat etiopska trgovina bude preusmjerena iz luke Doraleh u Džibutiju, odakle su Emirati istjerani, prema lukama Assab u Eritreji i Berbera u Somalji, kojom upravljaju Emirati. U tu svrhu, petina zarade somalijske luke Berbera dodijeljena je etiopskoj Vladi bez konsultiranja vlade u Somaliji, koja je odgovorila otkazivanjem ugovora o upravljanju lukom Berbera zbog prenosa dijela profita u Etiopiju. Ovakvo ponašanje UAE-a upućivalo je na želju za osvetom Vladi Džibutija, pri čemu nisu uzeta u obzir materijalna prava centralne vlade Somalije.
S druge strane, Turska je planirala uspostaviti ekonomsku zonu u Džibutiju krajem 2017. godine, koja bi bila baza za dalje širenje prema istoku Afrike. Da bi to i ostvarila, asfaltirala je put Tadjoura, koji povezuje Džibuti i Etiopiju. Također, turske investicije u Etiopiji premašile su tri milijarde dolara, uključujući izgradnju željezničkih pruga i osnivanje brojnih fabrika. Etiopija se smatra jednim od afričkih tigrova (ekonomskih) u Istočnoj Africi, s populacijom blizu 100 miliona stanovnika, što znači veliko tržište za turske proizvode.
Turska je pružila podršku somalijskoj vladi još od 2011. godine, uprkos krhkoj sigurnosnoj i ekonomskoj situaciji u to vrijeme. Pružila je zdravstvene i edukativne usluge u glavnom gradu Mogadišu te učestvovala u projektima kopanja bunara i asfaltiranja glavnih prometnica u prijestolnici. Aviokompanija Turkish Airlines povezala je Somaliju s evropskim aerodromima. Ova turska aviokompanija upravlja aerodromom u Mogadišu još od 2014. godine. U ovom kontekstu, jedna turska firma je dobila ugovor o upravljanju lukom Mogadišu, koja se nalazi u blizini međunarodnih trgovinskih linija. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan otvorio je i tursku vojnu bazu 2017. godine, kako bi osigurao interese svoje države na Afričkom rogu i obučio somalijske sigurnosne snage.
Tursko prisustvo u Sudanu
U decembru 2017. godine Turska je potpisala sa Sudanom ugovor o zakupu otoka Suakin na Crvenom moru, s namjerom da ga obnovi u osmanskom stilu, u cilju privlačenja turista. Međutim, posjeta turskog ministra odbrane ovom otoku krajem 2018. godine pojačala je nagađanja o uspostavi vojne baze kojom će se osigurati interesi Turske i štititi Sudan od čestih izraelskih zračnih napada iz izraelske vojne baze u eritrejskom arhipelagu Dahlak. Izraelski avioni bombardirali su Sudan 2012. i 2015. godine, pod izgovorom da napadaju na Hamasova skladišta oružja u Kartumu. Erdogan je, također, potpisao ugovor o izgradnji najvećeg aerodroma u Africi u Kartumu, u zamjenu za pravo njegovim upravljanjem u periodu od 30 godina, u okviru planova turske Vlade da se probije na afričko tržište u oblasti zračnih i pomorskih usluga.
U kontekstu sukoba između UAE-a i Turske u Crvenom moru, egipatska Vlada je u decembru 2018. godine obznanila sporazum postignut između uprave Sueckog kanala i kompanije DP World, na osnovu kojeg potonja preuzima polovinu projekata u ekonomskoj zoni Sueckog kanala, što je izgledalo kao neki vid vraćanja ugleda Emiratima pred Turskom, nakon što je ova država istjerana iz Džibutija, gdje Turska zauzima njeno mjesto kao ekonomski partner vlade te zemlje.
Uprkos upornom prisustvu Emirata u Somaliji i intervenciji politički obojenog novca, što je rezultirao ostankom kompanije DP World u luci Berbera i uspostavom vojne baze u blizini same luke, može se reći da takvo prisustvo ne predstavlja prijetnju turskim ulaganjima u regiji Crvenog mora i Afričkog roga, koja su planirana već godinama. Deseci kompanija rade na realizaciji projekata koji se tiču puteva, luka i aerodroma u Sudanu i Somaliji, zatim na projektima asfaltiranja cesta, izgradnje željezničkih pruga i proizvodnje električne energije u Etiopiji, kao i projektima izgradnje cesta i brana u Džibutiju.
Čvrsta katarsko-turska koordinacija
Pored toga, turske vojne baze u Somaliji i Sudanu, uz ekonomsku zonu u Džibutiju, uspostavljaju stalno vojno, ekonomsko i političko prisustvo Turske. Takva situacija zabrinjava Emirate u kontekstu rata kojeg ova država vodi protiv političkog islama u regiji. Katar je potpisao ugovor sa sudanskim vlastima o osnivanju najveće kontejnerske luke na Crvenom moru u Sudanu u novembru 2017. godine, što govori o katarsko-turskoj koordinaciji u usmjeravanju prema obećavajućem afričkom tržištu. Zbog toga je ideja o istiskivanju katarsko-turskog saveza iz Crvenog mora postala teško ostvariv san.
Iz svega navedenog da se zaključiti da je cilj emiratskog prisustva u Adenskom zaljevu i Afričkom rogu bio sprečavanje i obeshrabrivanje bilo kakvog projekta logističkih usluga u lukama Crvenog mora i Adenskog zaljeva, kako bi se očuvao kontinuirani protok kontejnera u luku Jebel Ali. Pritom uopće nisu uvažavane težnje i nade naroda u toj regiji, koji pati od siromaštva. Emirati ovu regiju vide samo kao područje za uspostavu vojnih baza koje bi pružale zaštitu od pirata.
Međutim, turski projekat nastoji na najbolji način iskoristiti potencijale i mogućnosti tih država koje imaju izuzetan strateški položaj. Navedeno bi donijelo korist stanovnicima ove regije i turskim investitorima u jednakoj mjeri, u kontekstu jake konkurencije s kineskim prodorom u regiju, budući da se Afrika smatra netaknutom zemljom koja ima neiskorištena bogatstva i veliko tržište s brojnim prilikama za razvoj.
