Zastava Banovine, a potom i Kraljevine Bosne, zasnivala se na grbu bosanske dinastije Kotromanića, Kralja Tvrtka I i njegovih nasljednika. Zastava srednjovjekovne Bosne bila je bijele boje s grbom dinastije Kotromanića na sredini. Zastava Kraljevine Bosne razlikovala se od zastave Republike Bosne i Hercegovine po tome što je imala krunu s heraldičkim ljiljanima.
Bilo bi pogrešno misliti da se ljubav Bosne prema ovom cvijetu veže samo za srednji vijek. Isti je slučaj bio u doba osmanske vladavine. Za njega je u to vrijeme bio uobičajen naziv zambak. Uzgajan je u dvorištima, o njemu se pjevalo, njegovim likom su ukrašavani rukopisi, stavljao se na nišane, primjenjivao se u ukrasnoj arhitekturi, posebno u džamijama. U Gradačcu se može vidjeti iznad mihraba džamije Husejnije, u Sarajevu iznad glavnog ulaza džamije Magribije na Marijij-Dvoru itd.
Dolazak demokratskog režima u Bosnu i Hercegovinu zahtijevao je i promjenu državnih simbola. Cilj je bio povezati BiH sa srednjovjekovnom Kraljevinom Bosnom kako bi se simbolizirala obnova njezine državnosti, ali tako da novi grb bude lišen nacionalnih simbola. Stvaranjem novog grba željelo se izbjeći podizanje unutar nacionalnih tenzija koje su već bile dovoljno napete.
Stvaranje novih simbola Bosne i Hercegovine počelo je 27. februara 1991. kada je Skupština SR Bosne i Hercegovine na prijedlog 86 zastupnika donijela Odluku da se pristupi promjeni Ustava SRBiH te da se, u svezi s tim, donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine.
Uskoro je sastavljena stručna skupina znanstvenika sa zadatkom da naprave nove simbole BiH. Tu skupinu činili su arheolog Hasan-Mirza Ćeman, historičari Tihomir Glavaš, Boris Nilević i Enver Imamović, dizajner Zvonimir Bebek te pravnici Vedran Hadžović (koordinator) i Kasim Trnka (konzultant).
Stručni tim predlagao je da podloga zastave bude svjetloplave boje, koja simbolizira mir, blagostanje, zajedništvo i sl. Ta boja predložena je po uzoru na onu Ujedinjenih naroda. Predloženo je da grb bude pravokutnoga oblika, razmjera 5:3. Novi grb se, po prijedlogu, trebao nalaziti na sredini zastave veličine 7:12 u odnosu na njezinu visinu. Grb je bio temeljen na izgledu sačuvanom na nekolicini srednjovjekovnih kraljevskih pečata i kovanica.
Međutim, stručnoj skupini najvažniji je izvor za grb bio posmrtni plašt kralja Tvrtka I. nađen prilikom iskopavanja krunidbene i grobne crkve bosanskih kraljeva u Arnautovićima kod Visokog. Tada je određeno da novi bosanskohercegovački simbol bude ljiljan iz vremena Kraljevine Bosne koji ne predstavlja nijednu nacionalnost u BiH.
Novi simboli predstavljeni su kulturnim društvima HKD Napretku, SKD Prosvjeti, ZK Preporodu i židovskoj zajednici La Benevolencija s ciljem da se naprave i usaglase novi prijedlozi.
Daljnje usvajanje prijedloga prekinuo je rat u Bosni i Hercegovini čijim se početkom stručka skupina raspala. Samoinicijativno su djelovanje nastavili Imamović i Bebek koji su napravili izmjene prvobitnog prijedloga tako da je umjesto svjetloplave boje pozadine zastave uzeta bijela, a boja obruba štita je umjesto srebrne promijenjena u zlatnu.
U isto vrijeme napravili su i grb Armije RBiH, dodajući tom grbu dva ukrštena mača.
Njihov rad okončan je početkom maja 1992. godine, a zastava s ljiljanima ostala je službena zastava države BiH sve do 4. februara 1998. godine kada je tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp nametnuo ovu zastavu jer se poslanici Parlamentarne skupštine BiH nisu mogli dogovoriti oko nove. Grb je usvojen sredinom maja 1998. godine.
