xU tu službu se javljaju samostalno, u pratnji druge djece ili dolaze na osnovu rješenja centara za socijalni rad. Tu mogu zadovoljiti higijenske i prehrambene potrebe, a s njim se rade edukativne, radno-okupacione i druge aktivnosti kao i individualni razgovori.
Njima je na raspolaganju i cjelodnevni boravak u periodu od dva mjeseca kad to odluči centar za socijalni rad.
Šefica Službe Ismira Hadžić kaže da su rezultati njihovog rada s tom djecom vidljivi posebno kod djece koja su izložena prosjačenju na ulici.
– Takva djeca kod nas redovno dolaze i više ih ne viđamo na ulici, što je najbitnije – kaže on.
Ističe da su, prema izjavama korisnika njihovih usluga, razlozi za prosjačenje uglavnom teška ekonomska situacija i siromaštvo u obitelji. Prema njenim riječima, mnoga djeca koja prose na ulicama iz straha ne dolaze u Službu i nisu korisnici njihovih usluga.
– Ima djeca koja prose na ulici, a nisu nikad bili naši korisnici jer se plaše doći u prostorije Službe. Pretpostavljamo da je razlog za njihov strah to da ne budu pitani kako su došli u takvu situacije – kaže.
Hadžić priča za slučajeve kad djeca s područja izvan KS dođu u pratnji roditelja ili druge djece koja imaju registrirano prebivalište na području tog kantona.
Propisno ih, kaže, evidentiraju i o tome obavijeste nadležne službe grada i/li kantona iz kojeg su došli.
Ističe kvalitetnu suradnju što je imaju i u radu s Centrom za socijalni rad KS, Ministarstvom sigurnosti BiH i policijskim upravama.
U Službi trenutno imaju 85 korisnika usluga cjelodnevnog ili poludnevnog boravka, uzrasta od pet do 18 godina. Određeni broj korisnika mlađih od pet godina tokom dana tu boravi sa majkom.
Darujmo im vrijeme umjesto novac
U suradnji s Udruženjem “Narko ne” i Save the children realiziraju i druge aktivnosti i to van ustanove. Jedna od njih je Škola fotografije, a djeca korisnici usluga Službe za zbrinjavanje djece u stanju potrebe Disciplinskog centra za maloljetnike su u okviru tog projekta, uz pomoć profesionalne fotografkinje Imrane Kapetanović fotografijama zabilježili svoju svakodnevnicu, loše uvjete u kojima žive, ali i ljude koji su posebno značajni u njihovim životima.
Izložba je nazvana “Darujmo im vrijeme umjesto novac” i dio je projekta “Edukativni rad sa djecom u riziku” koji Udruženje “Narko – ne” već pet godina realizira u suradnji sa Službom za zbrinjavanje djece u stanju potrebe.
Koordinatorica projekta Aida Brdar kaže da u okviru tog projekta educiraju studente za volonterski rad sa djecom koja se otežano nose sa svakodnevnom realnošću. Dosad su sudjelovala 43 volontera koji su radili sa oko 200 djece i pružili im ono za što oni nemaju priliku u svakodnevnom životu poput pomoći u školskim aktivnostima, poveli su ih u kino i/li pozorište, na kolače….
Udruženje za prevenciju ovisnosti “Narko ne” djeluje na području BiH i kroz praktičan rad sa djecom i mladima prati društvene tokove te reagira na uzroke socijalnih problema implementirajući projekte primarne prevencije ovisnosti i unaprjeđenja zdravlja.
Važna je uloga države
Predsjednik Udruženja Ismet Dizdarević kaže Feni da je akcent aktivnosti Udruženja na djeci i adolescentima koji su skloni narkomaniji ili bilo kojoj drugoj vrsti ovisnosti, a dosadašnja iskustva pokazuju da mladi ljudi mogu mnogo pomoći u radu sa onima koji se nađu na stranputici.
– Oni su spremni žrtvovati vrijeme da bi pomogli mladim ljudima i adolescentima kojima je pomoć potrebna. Mogu učiniti dosta, ali to nije od primarne važnosti. Nekad je važniji njihov kontakt sa tim mladih ljudima – misli on.
Smatra da je u brizi za djecu, koja su socijalno, psihološki, ekonomski ugrožena ili na bilo koji način nezaštićena važna uloga države i naglašava da se njena stabilnost mjeri po tome koliko vodi računa o najslabijim članovima.
Ističe da ljudi inače teško mijenjaju navike i ponašanje, ali iz dugogodišnjeg rada posebno s mladim ljudima i djecom psiholog Dizdarević kaže da je to ipak moguće i da su rezultati vidljivi.
– Kad bi to radila država, morala bi izdvojiti ogromne svote novca. Mladi ljudi, a i mi stariji u okviru Udruženja, to radimo volonterski i to je human gest – kaže.
Kao glavni razlozi zbog kojih djeca i mladi ljudi krenu stranputicom uglavnom navodi nesređene situacije u obitelji, nepotpune obitelji, ekonomsku situaciju, ali ističe da se to dešava i u kompletnim i ekonomski stabilnim obiteljima.
– Pitanje je da li je u takvim porodicama ostvareno ono što je psihološki bitno, a to je osjećaj ljubavi koju roditelji moraju pružiti djeci. Važno je da dijete osjeti brigu roditelja za njega, da mu daju sigurnost – ističe prof. Dizdarević.
