Problem sa ritualima je da se priličito često držimo forme, a zaboravimo na suštinu. Fokusiramo se na nijanse i detalje rituala i zaboravljamo na principe koje oni zajedno sačinjavaju. Ovo je opasnost za svaki ritual, a posebno za onaj koji se često izvodi.
Detalji i tačnost različitih aspekata rituala postaju prioritet dok veći ciljevi ostaju u sjeni. Mnogo brinemo o tome “kako” i zaboravljamo na “zašto”. Kada se ovo desi, gubi se sama korist rituala i ne postiže se namjenski rezultat.
To je razlog što islam toliko kritički ukazuje na naše namjere. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Uistinu su djela prema namjerama, i uistinu će svaka osoba imati (biti nagrađena shodno) onom što je namjeravala.” Namjera je taj poseban trenutak kada se upitamo “zašto” prije nego što bilo šta uradimo. Opet potvrđujemo veću svrhu djela koje planiramo učiniti i fokusiranje na tu svrhu kroz cijelo djelo. I tada se očituju koristi tog djela.
Isto je i sa ramazanom. Taj godišnji ritual ima toliko toga da nam ponudi, ali mi mu činimo nepravdu radeći iste stvari ramazan za ramazanom. Pušači prestaju pušiti jedan mjesec i opet nastavljaju odmah poslije Bajrama.
Svjesni vjernici padaju u istu zamku moleći se, posteći itd. mjesec dana, a zatim se ponovo vraćaju svojim navikama. Ovo se događa kada zaboravimo svrhu djela koje činimo. Tako da će porodice godinama i godinama slijediti isti plan za svoj ramazan. Posjećivati će iste mesdžide, učiti iste dijelove Kur’ana, družiti se sa istom grupom ljudi, obavljati isti broj rekata za teravih namaz, postiti isti broj dana itd.
Obnovimo naš pristup ramazanu! To je mjesec u kojem bismo trebali činiti veće stvari koje će se protezati kroz cijelu godinu.
Učenje Poslanika s.a.v.s. otkriva nam da je on želio da mi idemo dalje od samog “minimuma” standarda koje moramo zadovoljiti. Ohrabrivao nas je da idemo dalje od samog rituala u traganju za većom svrhom. Poziva nas da testiramo granice naših mogućnosti i otkrijemo našu stvarnu jačinu, veličinu i kapacitet da služimo Allahu dž.š. sve do naših krajnjih granica. Jedan od savjeta Poslanika s.a.v.s., da bi nas motivirao da prigrlimo ovu poruku je bio: “Kod vjernika nemaju dva slična dana.” Rituali u ramazanu i činovi ibadeta dolaze od Stvoritelja svih nas. On nas poznaje, zna naše mogućnosti i prirodu. Allah nam je odredio ove rituale da nam dopusti da tragamo za većim ciljevima ljudskog postojanja. To je krajnji cilj – da damo ono najbolje od nas za ramazan.
Stoga, dočekujući ramazan ove godine, moramo se upitati dva jednostavna pitanja. Po čemu će ovaj ramazan biti drugačiji i po čemu će biti poseban? Odgovor na ova dva, veoma potrebna pitanja, će nam omogućiti da dovedemo naš um u pravo stanje i iskoristimo ramazan na najbolji mogući način – kao nikada dosada. Sami ćemo sebe natjerati na izazove i odgonetnuti kako izvući najbolje od ramazana ove godine. Nemojte se stidjeti da postavite ciljeve koji se naizgled čine nedostižnima, prije nego one koji su objektivni i realni. To je tačno svrha i dar ramazan. Omogućava nam da otkrijemo našu unutrašnju snagu testirajući naše unaprijed postavljene granice i pomjerajući ih daleko izvan naših očekivanja. Kada ovo učinimo, ramazan će nas uistinu i promijeniti. Izaći ćemo iz njega kao čvrsti vjernici sa većim samopouzdanjem.
I više se nećemo moći vratiti našim starim navikama. Bit će nam neugodno da to učinimo. Započet ćemo novo putovanje.
To je ono što ramazan treba da učini za nas. To i jeste bit Taqwe (straha od Boga). Ramazan čini strukturu i okvir koji na omogućavaju da osjetimo Taqwu. Allah je iz Svoje Milosti zavezao šejtane, zatvorio vrata Džehennema i umnogostručio nagrade za djela, pa zar ne bismo trebali biti spremni da damo najbolje od sebe?
To je sada naš izazov! Da učinimo ovaj ramazan produktivnim, i stoga postavimo ciljeve i planove kako to da postignemo: – Ne dozvolite da radite najvažnije projekte za ramazan. – Ovo je mjesec za povezivanje sa Allahom . – Ovo je vrijeme kada se trebate moliti više, učiti više Kur’an, davati više novca za dobročinstvo, sticati nove prijatelje, posjećivati nove mesdžide, podučavati nekoga, čitati više, učiti više. – U posljednjih deset dana ramazana, ako ne možete ući u itikaf, onda barem pokušajte da ostanete u mesdžidu (ili žene u kući) od petka do nedjelje.
Moto bi trebao biti: “Učiniti ću sve što mogu ovog ramazana!” Shvaćamo da je suština ramazana da činimo dvije stvari: tragamo i mijenjamo. Tragamo za Allahovom Milošću, Oprostom i Spasom od vatre u tri dijela mjeseca. Mijenjamo tako što pomjeramo granice za koje smo mislili da ih imamo. Čineći ovaj ramazan drugačijim, učinit ćemo ga najboljim ramazanom ikada.
