Možemo li da se ‘preuredimo’ da bismo se lakše nosili sa posljedicama klimatskih promjena?
U junu prošle godine, S. Matthew Liao, profesor filozofije i bioetike sa NYU, i njegove kolege predložili su nov način bavljenja klimatskim promjenama, po njima, trebalo bi preurediti ljude kako bi bili manje opterećenje za planetu. U svojoj studiji, oni su predložili da bi ljekari mogli da koriste vantjelesnu oplodnju, odabirajući embrione sa genima za niži rast, čineći buduće generacije fizički manjim, a time i smanjili produkciju ugalj dioksida. Lijekovi mogu da izazovu alergije na meso, smanjujući tako količinu ugalj dioksida koju proizvode goveda. Ovi pristupi, kako kažu Liao i njegovi saradnici, mogli bi da podstaknu ljude na eko-friendly izbor koji mnogi ne uspijevaju da naprave sami.
Ideje su, kako su autori priznali, “prilično apsurdne”, one su prije provokativne vježbe, a ne ozbiljni prijedlozi. Ali one pokreću zanimljivo pitanje – može li čovjek da preuredi sebe i da se tako prilagodi svijetu koji se zagrijeva? Uostalom, Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da klimatske promjene već izazivaju više od 140.000 smrtnih slučajeva godišnje od 2004. na ovamo, od neuhranjenosti, malarije, diareje i drugih uzroka. A izvještaj američke Međuresorne radne grupe o klimatskim promjenama i zdravlju iz 2010. upozorio je, da kako se planeta zagrijeva, umiranje povezano sa zagrijevanjem, respiratorni problemi sa alergenima i smogom, i zarazne bolesti će postajati sve češći. Velika grupa naučnika radi na promjenama koje bi mogle da učine život, u sve toplijem svijetu, podnošljivijim.
Čovjek od 32 mililitara
Na jednoj umjetničkoj izložbi ovog leta, dizajnerska firma Takram zamislila je vještačke organe koji bi omogućili da osoba preživi na samo 32 ml vode dnevno. Takramov umjetnički projekat vještačkih organa uključuje nos i isistem za izlučivanje kao uređaje za očuvanje vode, vratni implantat i okovratnik koji zrači toplotu, i bombone koje osiguravaju hidrataciju.
Pope Moseley, na primjer, fiziolog na Univerzitetu u Novom Meksiku, proučava proteine toplotnog udara, molekule koje spasavaju ćelije od smrti preuređenjem oštećenih proteina ili označavanjem za uništavanje. Istraživanja su pokazala da su neke vrste guštera i mrava proizvodeći viši nivo proteina toplotnog udara, mogli da izdrže više temperature. Saharski mrav Cataglyphis bombycina, na primjer, može da ide u potragu za hranom, čak i kada mu je temperatura tijela vijeća od 50 °C. Moseley i njegov tim su pokazali da ljudi koji odrade samo jedan trening, privremeno osjete povišene nivoe proteina toplotnog udara. Istraživači sa Univerziteta Colorado u Denveru, u međuvremenu su pokazali da hranjenje pacova glutaminom, povećava mogućnost njihovog opstanka na potencijalno fatalnoj toploti; Moseleyjeva grupa koristi dodatake glutamina u proučavanju u kome bi se utvrdilo kako bi odgovor na toplotni udar mogao biti proširen i na ljude.
Novi tretmani astme mogli bi da postanu korisni kako se temperatura podiže kao i povećanje ugalj dioksida do nivoa smoga uzrokuje da biljke cvjetaju ranije i duže. Istraživači kao što je Jack Gauldie, imunolog na Univerzitetu McMaster u Ontariju, rade na sprečavanju astme i drugih bolesti pluća pomoću genetske terapije. Jedan od pristupa je suzbijanje gena koji proizvode citokine, ćelijske nosioce poruka koje imunološke ćelije otpuštaju poslije dodira s alergenima. Od 1993., Gauldie radi na dobijanju gena za blokiranje citokina u plućima miševa. Pluća su, međutim, poseban izazov, imunološki sistem ima tendenciju da napada viruse koje naučnici koriste za prenos genetskog materijala, i Gauldie kaže da bi moglo da potraje još pet do deset godina da se usavrši terapija. U toplijem, vlažnijem, nastanjenijem svijetu, ljudi će češće dolaziti u dodir sa patogenima. Vakcinacija uzrokuje da tijelo proizvodi antitijela protiv napadača, ali za potpuni imunitet treba nekoliko nedjelja. Čak i za egzotične i nepoznate viruse, brži i sigurniji način bi mogao da bude davanje ljudima laboratorijski proizvedenih antitijela.
Ljudi bi se antitijelima trenutno zaštitili ako pandemija izbije, kaže Antonio Lanzavecchia, imunolog na Institutu za istraživanja u biomedicini u Švajcarskoj. Dokle god naučnici znaju koja antitijela su potrebna, jednostavno ih je obezbijediti u većim količinama. Lanzavecchia je već pronašao i proizveo antitijela koja štite miševe i tvorove protiv mnogih sojeva gripa A, a trenutno planira i klinička ispitivanja na ljudima. On kaže da lijeku treba bar pet godina da postane dostupan javnosti. I kao i kod drugih medicinskih dostignuća, to bi moglo da bude korisno, čak i ako ljudi ne vjeruju u klimatske promjene.
