Roditelji, u najboljoj namjeri, često griješe pokušavajući da bebe, sa nepunih godinu dana, naviknu na nošu. Često se i ljute kada mališani obave nuždu u peleni ili gaćicama, pa ih čak i kažnjavaju. Stvar dodatno otežava upoređivanje svog djeteta sa djecom prijatelja i rođaka.
Opšta preporuka, kao i za svako učenje je poznavati, pratiti i uvažavati svoje dijete, uvažavati njegove potrebe i individualnost. U isto vrijeme dijete treba usmjeravati tako da ovlada vještinama potrebnim za svakodnevno snalaženje, da bi se u svakoj situaciji osjećalo sigurno u odnosu na svoje vršnjake i okolinu.
Svakom od nas se dogodilo da ponekad pomislimo kako naše dijete nikad neće savladati neku vještinu, a vidimo da neki od njegovih vršnjaka to rade sa lakoćom, i tada gubimo strpljenje. Ovo je prepoznatljiva situacija i kada je odvikavanje od pelena u pitanju. Još će se naći jedan broj roditelja koji će vam dolivati ulje na vatru pričom da je njihovo dijete već piškilo ili kakilo u nošu čim je počelo da sjedi, već sa desetak mjeseci radilo takve i takve stvari, što će samo povećati vaše nestrpljenje.
Sposobnost djeteta da kontroliše mokrenje i stolicu zavisi od sazrijevanja nervnog sistema i funkcija vezanih za to, i nije kod svakog djeteta ista. Nervni centri koji ove funkcije kontrolišu najčešće sazrijevaju između 18 mjeseci i 3 godine. Dijete je tada u stanju da poveže osjećaj koji ima – dok ima stolicu ili mokri – sa tim što se od njega očekuje. Znači da je zrelo da može da osjeti, da može da mu se objasni i da može da shvati. Sazrijevanje ovih centara se poklapa sa uzrastom kada dijete sebi kaže ja, a nije više bata ili seka. U ovom uzrastu, djeca već samostalno hodaju i verbalno komuniciraju.
Roditelj može da uoči da je dijete postalo svjesno dok je još u pelenama – da ima neke senzacije, da stane ili zastane kada to radi, da se umiri i da je koncentrisano na tu radnju – znači da ju je registrovalo, pa je to jedan od pokazatelja kada treba započeti sa upoznavanjem sa nošom, za šta ona služi i šta se od djeteta očekuje.
Nošu treba držati u kupatilu, jer će dijete vidjeti da i mama i tata zbog toga odlaze u kupatilo, a postoje i dodaci da dijete kao roditelj to obavlja u klozetsku šolju. Značajno je da dijete pohvalimo kada nešto dobro uradi.
Ljeto je najbolji period za prve pokušaje, ali samo ako imate dijete koje je prohodalo, koje može samostalno da sjedne i ustane i koje je fizički i psihički zrelo da shvati šta vi to od njega očekujete.
Dijete čije funkcije nisu potpuno zrele, poslije upornog stavljanja na nošu, dugog držanja i insistiranja, vremenom nauči šta se od njega očekuje. I zato su mama ili tata ljuti na njega ako toga nema, a srećni ako se to dogodi. Zato će to da radi zbog njih, a to je dresura, što nam nije cilj.
Primoravanje djeteta da uradi nešto za šta nije zrelo, očekivati od njega nešto preko njegovog kapaciteta, stvara kod djeteta emocionalnu nelagodnost, a često i strah. Ovo je jos naglašenije ako je insistiranje praćeno kaznama. Emocionalne nelagodnosti i strepnje, kao i strah od kazne, vremenom se nagomilavaju. Zbir ovakvih strahova može kasnije, tokom života da dovede do izmijenjenih reakcija na neke druge pritiske, i u drugim situacijama, prepoznati iz ranog djetinjstva – pa reakcije mogu da budu neodgovarajuće, kanalisane nagomilanim nelagodnostima i strahovima.
Zbog čega sve to? Zbog funcije koja ce i bez toliko nestrpljenja i pritisaka sama da se uspostavi kada dijete bude zrelo da osjeti kada to da uradi. A vi treba samo da mu pomognete da to uradi na odgovarajućem mjestu.
Pohvalite dijete!
Ono će biti ponosno što je nešto uspješno uradilo i tako će sticati samopouzdanje i samopoštovanje. Ako se ponekad dogodi da pokušaj nije uspio, dijete ne treba kažnjavati. Niko od nas nije ovladao svim vještinama koje posjeduje bez ijedne greške.
Postoje situacije kada dijete ne može da kontroliše mokrenje, naročito noću. Ovakve pojave i poslije pete godine zahtijevaju pregled i eventualno ispitivanje. Značajno je da li je dijete ikada uspostavilo kontrolu, pa je poslije perioda kontrolisanja došlo do ponovnog umokravanja. Najprije je važno isključiti infekcije mokraćnih puteva, ali i neka neurološka oboljenja, koja su praćena nekontrolisanim ispuštanjem mokraće.
