Islmski stav prema spolnom nagonu je umjeren. Imam Gazali nabraja mnoge koristi ovog nagona kojeg je Allah usadio u covjeka, ukoliko se upotrijebi putem braka. Medju prvima je ocuvanje ljudske vrste i razmnozavanja ljudi, od cega zavisi opstanak covjeka na Zemlji do Allahom odredjenog kraja ovog svijeta.
Druga je zastita od sejtana, razbijanje zudnje, sprecavanje od nasrtaja strasti, obaranje pogleda, cuvanje spolnog organa i, napokon, udaljavanje odd venericnih bolesti.
Treca je slast spllnog odnosa vjernika sto podsjeca na slast spolnog odnosa u Dzennetu, sto u covjeku jaca zelju za tim uzitkom i navodi ga na cinjenje dobrih djela i izbjegavanje losih. S obzirom da su ovodunjalucki uzici kratkog daha i prolazni, a dzennetski uzici stalni i vjecni, ovi nas na njih podsjecaju. Zatim Gazali kaze: “Pogledaj samo u Allahovu, dzellesanuhu, mudrost, zatim milost i preciznost, kako je u jednom nagonu dao dva zivota: vanjski i unutarnji.
Vanjski je zivot zivot covjeka putem opstanka njegove vrste, sto predstavlja produzetak njegovog postojanja. A unutarnji zivot je onosvjetski zivot. Zaista, ova nepotpuna prolazna slast povecava zelju za potpunom i vjecnom slasti. Na taj nacin ona podstice na ibadet koji je jedini put do ove druge. Tako covjek svojom prejakom zeljom za ovodunjaluckom slasti olaksava sebi ustrajnost na onome sto ce ga odvesti do vjecne dzennetske slasti.
Cetvrta se ogleda u tome sto brak, kojim se suzbija nagon strasti veoma znacajno mjesto u vjeri za svakog onoga ko je sposoban za brak, a to je slucaj s vecinom ljudi. Jer ukoliko se strasti pobude i nadjacaju, a ne budw postojala snaga bogobojaznosti koja ce ih ukrotiti, one neminovno vode do nemorala. Na to je ukazao poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rijecima: “…ukoliko to ne uradite, pojavit ce se veliki fitnet (nered) na Zemlji.” Na ovakav nacin islamska ulema govori o koristima ovog nagona ukoliko se on usmjeri zacrtanim putem. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ukazao je na to da je covjek nagradjen i za svoj spolni odnos rijecima: “I u vasem spolnom opcenju je sadaka.” Ashabi rekose: “Zar ce neko od nas biti nagradjen i za odnos sa svojom suprugom?” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Da. Sta mislite ako bi to uradio na nedozvoljen nacin, bi li zasluzio kaznu? Isto tako ako to uradi na halal nacin biva nagradjen.”
Ovakav stav prema seksu ne postoji ni u jednoj religiji niti u bilo kojoj civilizaciji ili narodu, izuzev islamske vjere. Seksualni nagon postaje ibadetom i njime se stice velika nagrada. Taj nagon u ovom kontekstu postaje povodom za razmisljanje o Allahovim blagodatima i nacinom dolaska do dzennetskih ljepota.
“Spolne bolesti/blud”, grupa autora.
Prenosi se da se poznati hanefijski učenjak i pravnik, Ebu Jusuf, jedanput teško razbolio. Njegov učitelj, imam Ebu Hanife, dolazio mu je svakodnevno u posjetu. Prilikom jedne posjete primjetio je da je njegovo stanje jako loše i zato se vratio da mu ne bi dosađivao.
Zabrinut zbog njegovog stanja, Ebu Hanife je javno govorio:
” Ja sam planirao da on bude moj nasljednik, a eto opaka bolest ga je shrvala. Ako umre, s njim će umrijeti veliko znanje.”
Međutim, nije dugo prošlo, a Ebu Jusuf je potpuno ozdravio kao da nije bio bolestan. Ljudima je bilo drago kad su ga ponovo vidjeli u mesdžidu i, između ostalog, ispričali mu šta je Ebu Hanife rekao za njega. Ta pohvala mu je laskala i u njegoj duši je ponikla misao o tome da oformi samostalnu halku ili kružok i da više ne ide na predavanja kod Ebu Hanife.
Tako je i učinio, sutradan je došao u mesdžid i oformio novu halku i počeo sa predavanjima iz fikha. Kada je to primjetio njegov učitelj, začudio se tom postupku,a onda je poslao jednog svog učenika i rekao mu:” Idi i postavi mu sljedeće pitanje:’ Čovjek je odnio odijelo bjeliocu platna da mu ga ofarba za jedan dirhem. Nakon isteka ugovorenog roka, došao je da traži svoje odijelo, međutim bjelilac mu je rekao da on nije ostavio nikakvo odijelo kod njega. Čovjek je insistirao da mu vrati odijelo, ali bezuspješno. Nakon nekoliko dana ponovo je došao da traži svoje odijelo i dobio ga je. Pitanje je: Da li je taj čovjek dužan platiti jedan dirhem bjeliocu platna ili nije?”
Kada je Ebu Jusuf čuo pitanje, najprije je malo razmišljao a onda je rekao da taj čovjek mora platiti jedan dirhem bjeliocu. Ebu Hanifin učenik mu je rekao: ”Pogriješio si.” Onda je još malo razmišljao pa je drugi put rekao da ne treba platiti jedan dirhem. Učenik mu je ponovo rekao: ”Pogriješio si.” Na kraju mu nije ništa preostalo nego da ode do Ebu Hanife i da njega upita. Kada se približio, Ebu Hanife mu je rekao:” Znam da te je mes’ela oko farbanja odijela dovela meni.” ”Tako je”, odgovori Ebu Jusuf i dodade:” Objasni mi, tako ti Allaha, ovo pitanje.” Ebu Hanife mu je rekao:” E moj Ebu Jusufe, ti si osnovao vlastitu halku da ljudima držiš predavanja iz islamskoga prava, a ne znaš riješiti običnu trgovačku mes’elu.
Odgovor je sljedeći…., ako je bjelilac ofarbao odijelo nakon prevare i izjave da nije dobio odijelo, onda mu vlasnik odijela ne treba plaćati dirhem, jer je u tom slučaju farbao odijelo za sebe. A ako ga je ofarbao prije prevare, to znači da ga je ofarbao za vlasnika i u tom slučaju vlasnik odijela treba platiti jedan dirhem.” Nakon toga Ebu Jusuf je rekao:” Ko smatra da je neovisan od učenja nek’ plače nad samim sobom.”
