Kada se govori o odgoju djece, vjera ima veoma važno mjesto. Svaka religiozna osoba za sebe će ustvrditi da je na pravom putu, jer ko bi svjesno odabrao zabludu i pogrešan put. Ko bi namjerno odabrao pogrešan put za svoju djecu? Roditelji svjesno preuzimaju ulogu odgoja djece kako bi njihova djeca postale produktivne osobe.
Postoji jedna poznata poslovica koja se nalazi na zidovima većine islamskih obrazovnih institucija a koja glasi „Učenje i podučavnje u mladosti je kao klesanje u kamenu.“ Također, sjetimo se i poznate biblijske parole „Podučavajte djecu onako kakvi bi trebalo da budu i kada odrastu, sigurno će takvi i da budu.“ Siguran sam da u svim tradicijama i kulturama postoje slične poslovice i parole jer je dokazano da odrasli ljudi reflektuju u svome životu ono čemu su bili izloženi u djetinjstvu.
Odgajanje djeteta nije lagan zadatak i to postoje obavezom svakome ko je u kontaktu sa djetetom. Upravo zbog ovog razloga, roditelji će se potruditi da njihovo dijete bude okruženo ljudima sa kojima su zadovoljni. Vjersko ubjeđenje ponekad dovodi roditelje do drastičnih mjera kada je u pitanju okruženje njihovog djeteta. Ali kada religija postaje preteško breme za dijete? Kada vjersko ubjeđenje postaje opasnost?
Pretjerivanje…
Moram priznati da se uvijek iznova šokiram kada čujem da u Americi postoje vjerske skupine koje odbijaju moderan način života i dozvoljavaju da im djeca umiru zbog neprimjerene medicinske njege. Uvijek se rastužim kada čujem da se djeca izrabljuju za račun njihove braće i sestar u vjeri.
Dakako, moja vjera, islam ima određeni plan i metod kako djecutreba odgajati i to je često predmet rasprava. Može li religija pretjerati kada su djeca u pitanju? Je li krajnja posvećenost Bogu previše za tražiti od djeteta?
Kao majka trudim se da svoju djecu odgojim da budu dobri muslimani. Rukovodim se principom koji navodi Uzvišeni Allah u Kur’anu: „A ljude i džine sam stvorio samo da Mi robuju.“
Podučavanje djece ispravnom vjerovanju je kao podučavanje djece da ne diraju vrelu peć,obje ove stvari čuvaju ih od užasnih posljedica. Mark Galli u svome članku „Fokus na milost, ne kontrolu“, kaže: „Roditelji koji se usmjeravaju ka religiji kao izvoru autoriteta nad djecom ponekad se ponašaju previše strogo prema svojoj djeci.“ Svjestan sam ove činjenice i drago mi je što je islam put sredine u svim stvarima. Muslimani u odgoju svoje djece rukovode se milošću i uzimaju u obzir njihov uzrast, ranjiva tijela i um u razvoju. Nastojim da upućujem svoju djecu u sve obaveze koje je Uzvišeni Allah naredio Svojim robovima, objašnjavajući im ljepotu i mudrost tih propisa. Umjesto da sebe pitam je li praktikovanje vjere preteško za njih, treba da se pitam koliko nastojim da vjeru približim svojoj djeci, na jedan lijep i prihvatiljiv način. Neke propisi kao što je hidžab, namaz i islamski bonton će zahtijevati više rada i objašnjavanja, dok neki drugi će biti potpuno razumljivi za djecu.
Mahrama moje kćerke
Moja kćerka nosi mahramu od svoje sedme godine i to je bila njena odluka. Kada god smo pokušali da je izvedemo van bez mahrame, ne bismo daleko stigli zbog scena koje je pravila. U tim godina je nastojala što vjernije da imitira svoju majku, noseći tašne i štikle, baš kao mama. Kako je odrastala ponudila sam joj izbor da se predomisli i skine mahramu. Šerijat joj ne naređuje da nosi mahramu sve do puberteta i ja planiram da razumno komuniciram s njom glede njene mahrame i odluke da je nosi.
Znam za slučajeve gdje su roditelji insistirli na tome da njihove djevojčice od šest, sedam godina nose mahrame. Bojala sam se da, ako budem prisiljava svoju kćerku da nosi mahramu u tom dobu da će kasnije kada bude obavezna da je nosi odbiti tu dužnost.
Bojala sam se da će, ako bude nosila mahramu bez razumijevanja njena značaja, sagoriti u svojoj želji veoma brzo. Bez ljubavi prema mahrami, sagorijevanje bi bilo i brže jer je ne bi rukovodila obećana nagrada od Uzvišenog Allaha.
Islam obavezuje djecu na namaz u sedmoj godini života. Kako je i za očekivati, sedmogodišnjak može postići samo određeni nivo posvećenosti namazu. Hadis koji naređuje djeci namaz u dobu od sedam godina, također uzima u obzir njihove intelektualne sposobnosti i zato kaže da se tek u dobu od deset godina počnu aktivnije uključivati u redovno praktikovanje namaza.
Islam je utemeljen na milosti. Ako bilo ko ustvrdi da je islam strog prema djeci, treba da krivi ljude a ne islamsko učenje. Ljudi ponekad uzmu stvari u svoje ruke i sve pokvare. Islam je poslan od strane Uzvišenog Allaha i u tom smislu je savršen te sam duboko ubjeđen da sve neregularnosti dolaze od strane ljudi.
Kako vi kažnjavate svoju djecu?
Islamski bonton je prikladan i najčešće bolji i usklađeniji od onog svjetovnog. Muslimani uče svoju djecu da nije lijepo lagati, da moraju biti iskreni, velikodušni, ljubazni, poslušni roditeljima i drugim odraslima…je li tako? Šta če se desiti kada vaše dijete slaže a laganje je u suprotnosti sa vjerskim propisima? Hoće li sapun u njegovim ustima, odlazak u krevet bez večere ili batine ubijediti vaše dijete da ne laže? Sasvim sigurno tvrdim da neće.
Djetetu bilo kod uzrasta ne treba dozvoliti da laže i roditelji bi trebali da svoje odgojen taktike prilagode, da budu stroge i efektivne ali ne i pretjerane. Roditelji moraju ukazati milost svojoj djeci onako kako to Allah ukazuje prema Svojim stvorenjima. Kako drugačije možemo podučiti našu djecu vrlini praštanja i milosti ako im sami to ne pokažemo?
Ishrana i higijena su stvari koje nemaju alternative u islamu. Svinjetina je kategorički zabranjena osim u slučaju pitanja života i smrti. Međutim, i u ovom segmentu je nužno uočiti milost. Životinje koje nam služe za ishranu moraju biti zaklane u ime Allaha,, oštrim nožem kako se ne bi patile. Svojoj djeci ne dopuštam izbor kada je ishrana u pitanju. „Allah je naredio ove stvari za vaše dobro. Svoju zahvalnost ćete najbolje pokazati kroz pokornost.“
Higijena je još jedna stvar od ogromnog značaja u islamskom zakonu. I ponovo će da se nađu neki koji će da pitaju da li je to previše za djecu. Propisno čišćenje tijela, uzimanje abdesta i redovono tuširanje čuva naše zdravlje.
I nakon svega rečenoga još uvijek će da postoje skeptici koji će da pitaju da li je vjerski odgoj uistinu najbolji način odgoja djece? Drugi će da tvrde da odgajanje u duhu vjere može biti represivno. Debata koja traje postavlja sljedeće pitanje: „Kada religia prelazi granicu po pitanju odgoja djece?“ Moj odgovor na ovo pitanje je jasan i nepobitan. Religija prelazi granicu kada su u pitanju djeca samo onda kada je u pitanju druga religija, mimo islama.
Allah je sačuvao i uzdigao islam kroz milost koju pokazuje i prema nama kao Svojim robovima a koju smo mi,kao roditelji,dužni da pokažemo prema svojoj djeci u njihovom odgoju.
