Kada bude manje bolnica, a više zdravlja.
Kada bude manje sudova, a više pravde.
Kada bude manje udobne postelje, a više dobrog i udobnog sna.
Kada bude manje ljubavnih pjesama, a više iskrene ljubavi.
Kada bude manje misionara (daija), a više iskrene vjere.
Kada bude manje sredstava komuniciranja, a više međusobne komunikacije.
Kada razgovori budu topli i srdačni, i kada budemo razgovarali licem u lice i iz srca u srce.
Kada ne bude ”WhatsAppa” i ”Vibera” preko kojih šaljemo jedni drugima osmijehe (smajliće) a u srcima gorčina i tuga, preko kojih jedni drugima šaljemo ruže a u rukama nam noževi, i preko kojih jedni drugima šaljemo snimke grohotnog smijeha, a u srcima bombe koje samo što nisu eksplodirale.
Kada budemo imali manje poznanika, a više prijatelja. Danas imamo hiljade ljudi koji nas poznaju isključivo kao jedinke i kao ljudska bića, a ako se razbolimo, niko od njih neće doći da nas obiđe, ako se spotaknemo, niko od njih nas neće držati za ruku da ne padnemo, a kada budemo tužni, otkrit ćemo da hiljade njih ne vrijedi koliko jedna ruka koja nam je pomogla da se podignemo i uspravimo.
Kada nam tetke budu kao druge majke a amidže kao drugi očevi, i kada nam rodbinske veze i odnosi ne budu kao kod pauka.
Kada budemo polahko i bezbrižno hodili kroz život i kad budemo imali vremena za neke sitne stvari. Danas se život pretvorio u borbu sa vremenom, trčimo za ”krupnim” stvarima, a ne znamo da su sitne stvari, poput razgovora sa našom djecom o njihovim školskim problemima, uspjesima i padovima i poput razgovora sa našim suprugama o tome kako im je prošao dan, uistinu, krupne stvari.
Kada ljudi napuste hiljade razloga za svađu i osvetu i kad im bude dovoljan samo jedan razlog za pomirenje, jer živimo u vremenu u kojem ljudi ostavljaju hiljadu razloga za pomirenje, a traže bilo kakav razlog za svađu i raspravu.
Kada ljudi budu imali svoju privatnost, a kuće svoje tajne.
Kada dođe do nesporazuma i svađe među spuružnicima, a da to djeca i ne primijete, jer smo svjedoci da se danas supružnici javno svađaju preko ”Facebooka”, a ”prijatelji” ih mire putem e-maila ili neke druge društvene mreže.
Kada žena doživi neku neprijatnost od muža, a da njezini roditelji na njoj ništa ne primijete, već da steknu utisak da u braku njihove kćerke teče med i mlijeko.
Danas, ako muž kaže ženi da joj je hrana preslana, ona pokupi svoje stvari i odlazi roditeljima, a muževi potežu za razvodom braka samo ako ih žene krivo pogledaju.
Kada muž bude držao suprugu za ruku da je prevede preko ulice poput kćerke koja je tek naučila hodati, a zatim joj dopusti da slobodno hodi i prolazi kroz život.
Kada ljudi budu živjeli i ”usput” sakupljali i zarađivali novac tek toliko da olakšaju sebi život. Jer, danas ljudi žele da žive što duže kako bi što više bogatstva sakupili, a život im je sve teži, tako da se tek na samrti sjete da su zaboravili živjeti.
