Svojevrsni televizijski most između Srba i Albanaca obrađuje svakodnevne administrativne i ostale nedaće kojima su izloženi građani Srbije i Kosova obiju nacionalnosti.
Dvojica Albanaca – vozača u jednom, dvojica Srba istog zanimanja u drugom i voditelj i autor emisije Idro Seferi u trećem studiju – govore o slobodi kretanja, neotuđivom ljudskom pravu i najskupljoj sintagmi za Srbe i Albance na Kosovu i u Srbiji. Zvuči kao svojevrsni protestni performans, ali nije, riječ je o polučasovnoj dvojezičnoj emisiji Tema u produkciji kosovske kuće Internews, londonskog BIRN, koja se realizuje uz pomoć Ministarstva spoljnih poslova Velike Britanije. U Srbiji se emituje na Pinku 2, a u regionu je preuzimaju još i kosovska TV 21 i makedonska AlsatM; preko satelita odlazi u svijet, a prvih šest izdanja naišlo je, sudeći prema mejlovima gledalaca, na interesovanje gledalaca koji se već raspituju o slijedećoj temi.
U emisiji obično učestvuju dva sagovornika koji na određenu temu razgovaraju nakon emitovanja zajedničkog priloga albanskih i srpskih novinara.
“Ideja je da napravimo dugotrajni TV most o problemima običnih ljudi koji su poslijedica nerazumijevanja političara. Emisija o slobodi kretanja izazvala je pažnju zbog svojevrsnog paradoksa, da se sa početkom pregovora stvar zakomplikovala, a obični ljudi vide rješenje za koje je potrebna samo dobra volja. Gosti se biraju u zavisnosti od teme, kada se govorilo o nestalima u ratu gosti su bili Pajazit Nushi i Veljko Odalović, kao i predstavnici civilnog društva Fonda za humanitarno pravo i kosovskog Centra za dokumentaciju koji vodi Nora Ahmetaj. Emisija o slobodi kretanja izazvala je pažnju zbog svojevrsnog paradoksa, da se sa početkom pregovora (razgovori Tahiri – Stefanović) stvar zakomplikovala, a obični ljudi vide rješenje za koje je potrebna samo dobra volja. Tako se za svaki ulazak na Kosovo plaća 20 evra, što ocjenjujemo kao kaznu za slobodu kretanja. S druge strane, prevoznici koji legalno voze robu treba da plate više od 200 evra mjesečno, i Albanci i Srbi. Problem je i dugo čekanje, a sve plaćaju građani koji tu robu kupuju, I onda pozovemo ljude koji se godinama bave prevozom putnika i špedicijom, a oni kažu da je rješenje najobičniji zeleni karton koji koristi normalan svijet. Samo treba postići kvalitetan sporazum, to treba da čuju političari”, kaže za e-novine urednik Idro Seferi.
On ocjenjuje da je primetan manjak informacija sa obije strane, što je posebno izraženo u Srbiji. Građani malo znaju o problemima koji gotovo da nemaju nikakve veze sa etničkom pripadnošću, a političari su krajnje uzdržani i nepoverljivi.
“Imamo i nova iskustva kada je riječ o posebno osjetljivim bolnim temama. Pripremamo emisiju o o ratnim veteranima koja će se emitovati u subotu (22. jun, Pink 2, 19 sati), govoriće dva pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova i dva pripadnika Vojske Srbije. Ideja je da prikažemo koliko su spremni da razgovaraju i doprinesu ideji mira, kako su tretirani, da li je vrijedelo ratovati, kako danas gledaju na sve što je prošlo. Ljudi su opušteno komunicirali, ne postoje teme o kojima ne može da se priča ako je pristup objektivan, nije tendenciozan, zlonamjeran, ako hoćete da nešto saznate. Pokazalo se da veze mogu da se uspostavljaju, to se vidjelo prilikom priprema za emisije, svi su bili otvoreni; malo su zatvoreniji bili ljudi iz Srbije, ali im je bilo važno da se znaju i njihovi stavovi. Recimo, ta emisija sa vozačima se brzo pretvorila u razgovor vozača i nije više bila razgovor Srba i Albanaca. Tu se došlo do zaključka da su oni svojim državama samo statistički podaci o tome koliko će im se uzeti para”, ističe Seferi.
Kao teme su se nametnuli socijalni problemi i kulturna saradnja koja je zbog političkih odnosa prekinuta. Mediji, po ocjeni našeg sagovornika, ne doprinose normalizaciji komunikacije, odnosno, “postoji tendencija da se ne izvještava o problemima koji nemaju etnički predznak”.
“Stalno se drže tenzije kojima se održava nepovjerenje; ljudi se gledaju kao opasnost, a u drugom planu su saradnja, dobri odnosi, suživot, spriječavaju se ljudi koji mogu da učine nešto korisno za obije strane. Neprijateljski mediji su u vreme vladavine Slobodana Miloševića bili srpski državni mediji, stvarali su atmosferu ratnog stanja. Sada je na djelu ignorisanje, postoji mala komunikacija sa srpskim medijima, ne postoji dobra volja. Srpski političari neće da daju intervjue za kosovske medije, valjda misle da su time pravovjerniji, a tako se stvara nepovjerenje s druge strane. Kosovski su političari otvoreniji, ali je utisak da baš i ne šalju dobre poruke, već govore za unutrašnju upotrebu”, ističe Seferi.
On ocjenjuje i to da je odsustvo komunikacije problem u povratku Srba.
Vlade Kosova i Srbije nisu iskreno pristupile problemu povratka, mnogo više ljudi bi se vratilo. I tu se pokazuje nedostatak komunikacije, kada kosovska vlada vrati neke ljude, privremeno se rješi problem i više niko ne komunicira s njima. Ostaju tu izvjesno vreme da bi prodali svoje kuće i idu nazad. Nema dobre volje, treba i vlade i građani da pokažu da oni žele da žive tamo gde pripadaju i gdje su dobrodošli. Da se to ne mješa sa nekom političkom koristi. Da se Vlada Kosova bavila više kosovskim Srbima, imali bismo razgovore Vlade i srpske zajednice, da se vide olakšice, priznaju diplome mitrovačkog Univerziteta, svakodnevnih poblema.
