Poznato nam je, na osnovu hadisa Muhammeda, s.a.v.s., da, kada muž zaspe srdit na svoju suprugu, meleki je proklinju sve do zore.
A šta ako se desi obrnuta situacija?
Odgovor na ovo pitanje dao je hatib jedne džamije. Naime, neki čovjek se, u sred hutbe, pred prepunom džamijom, požalio imamu, odnosno hatibu te džamije, na svoju ženu.
Hatib mu je ovako odgovorio: ”Dragi brate, znaj da žena podnosi, trpi i sabura sto puta više od muškarca. Čak i onda kada muškarca snađu mnoga iskušenja, ženina iskušenja i njezin sabur su veći. Ona svaki dan posprema kuću, čuva i odgaja djecu i priprema hranu tebi i djeci, dok ti spokojno sjediš i čekaš da ti donese ručak na sto. Ako ni zbog čega drugog, zar zbog toga ne zaslužuje tvoju pažnju?! Zar naš Poslanik, s.a.v.s., nije oporučio da se prema ženama lijepo ophodimo i da ih poštujemo?!
Zato ne uskračuj njezino pravo nikada! I znaj, kada bi se muž bez razloga naljutio na svoju suprugu i otišao, a ostavio nju tužnu i ucviljenu, za svaki njegov korak, Allah mu piše prokletstvo, udaljava od njega opskrbu i umanjuje od njegovog zdravlja.
Da je žena stvorena kao ptica, bila bi paun, da je stvorena kao divlja životinja, bila bi gazela, da je stvorena kao kukac, bila bi leptir.
Ali, ona je stvorena kao insan, kao ljudsko biće, da bude ljubav svome mužu, da bude divna supruga i majka i najveća blagodat na ovom svijetu.
Da nije tako, zar bi Allah, kao posebnu nagradu vjernicima na Sudnjem danu, stvorio džennetske ljepotice – hurije.
Žene su najnježnija i najsuptilnija svorenja. Do te mjere da ženu jedan obični cvijet učini zadovoljnom, a jedna riječ je može ubiti.
U djetinjstvu, žensko dijete otvara vrata Dženneta svome babi.
Kada stasa kao djevojka i kada se uda, ona upotpunjava vjeru svoga muža.
Kada postane majka, njenoj djeci je Džennet pod nogama njihove majke.
Stoga, pripazite kao se ponašate prema ženama.”
Neki je čovjek upitao mudraca: ”Šta je, zapravo, žena?”
Mudrac mu je odgovorio: ”Žena je ploča od prozirnog stakla kroz koje se vidi njena unutrašnjost. Ako je lagano i nježno glačaš, ona će još više zasjati, pa će se u njoj i tvoj lik ugledati. I kao da ona skriva u sebi tvoj lik i brižno ga čuva od svake sramote.
Ako, jednoga dana, razbiješ tu staklenu ploču, teško ćeš sastaviti njezine dijelove. A ako ih sakupiš da bi ih zalijepio i ponovo sastavio u jednu cjelinu, pojavit će se ožiljci. I kad god tvoja ruka pređe preko tih ožiljaka, posjećeš se.
To su žene, prijatelju. Zato, nikada ne lomi i ne razbijaj tu staklenku.”
