Današnjica se ne može zamisliti bez interneta, mobitela… Komunikacija je neophodna među ljudima. Nekada je papirus imao čudnu moć omađijavanja, zbog tihog šaptanja magijskih formula, danas je ima mobitel, koji je simbol za sebe, on je predmet žudnje, on je sredstvo komunikacije, ali i manipulacije. On je želja, revolucija, čak i radar u vrijeme održavanja različitih manifestacija, izbora.
Problem je, što je postao zaraza, jer se ljudi putem pametnih telefona igraju, jedni druge ne slušaju i ne gledaju. Mladi više ne znaju među sobom da se druže, ovisni su i uznemireni, ako blizu njih nema mobitela. Zbog tipkanja, surfanja, špijuniranja, mahalanja, gube osjećaj za svijet koji ih okružuje.
Ko’ su nam prijatelji, oni što sahranjuju ili kuraže?
Pametni telefoni jesu dobar izum, pomoću kojeg lakše, brže komuniciramo sa poznanicima i prijateljima, imaju razne aplikacije koje nam omogućuju da pratimo tjelesnu aktivnost, potrošnju novca i slično. Međutim, gdje su ti „lažni prijatelji“, kada se nađemo u nevolji? Nema ih nigdje, iščeznu. Cirkuzaju iza leđa, odmažu, štete, raduju se problemu svih ljudskih nevolja. Takvih ima i najviše, takvi su kakvi su, nema veze. Bez njih se uvijek može. Prave drugove, svemir pošalje na našem životnom putu, oni nas pristojno i odmjereno kuraže. Oni nas vole i cijene, kada imamo i nemamo. Oni nas, žive ne sahranjuju, ne glumataju, sa njima se razumijemo, bez filozofiranja i velikih riječi. S njima se razumijemo, ljudski i poslovno, u dvije riječi, ili dvije jednostavne i proste rečenice. Sa takvima je, kvalitetna komunikacija, jer nas ne drže na distanci, nemaju maske lažne uglađenosti. Oni su isti, i u stvarnom i virtualnom svijetu. Sa nama su, i bez lajkovanja, i kada pobjeđujemo i gubimo. Oni nam daju krila, vjetar u leđa, bez obzira koji mobitel trenutno posjedujemo.
Sve se odvija putem mobitela. I dobro i zlo. Previše su ljudi pod njegovim utjecajem. Uništava i privatnost, razgolićuje stid, zbog manipulacije sa društvenim mrežama. Mladi, vole u virtualnom svijetu da sudjeluju, stvarajući vlastite sadržaje (objave, statuse, fotografije). Najčešće nisu iskreni, skloni su ka manipulacijama, nisu jedini, takvih ima mnogo i među odraslima. Putem fotografija, vole izazvati šok, kako bi stekli varljivu popularnost i važnost. Sebe predstavljaju, onakvima kakvi nisu, u svakodnevnim odnosima i situacijama. Često koriste društvene mreže da saznaju o svojim ljubavima, antipatijama, često i plasiraju laži koje se šire poput kuge internetom.
Kada hodate, primijetit ćete da pješak prelazi ulicom tipkajući mobitel, vidjet će te da među majkama i očevima ima sve više onih što razgovaraju mobitelom, već što pričaju međusobno.
Poduzeti konkretne mjere
Svi se prave da je sve oko njih normalno, a neće da priznaju da su postali bolesnici i ovisnici. Mobiteli nas prave depresivnim i agresivnim, zbog njih smo i dekocentrisani, lošije pamtimo.
Zbog mobitela nema vremena za knjigu, niti druženja, a kamoli za druge slobodne aktivnosti. Možda su nam mobiteli veći, brži, imaju bolju kameru, ali smo više podložniji agresiji, moralnim posrnućima. Iskreno zbog te ovisnosti, gubimo živ odnos sa normalnim ljudima.
Neke Evropske zemlje su se suočile s tim problemom i poduzele konkretne mjere zbog njihove zloupotrebe u školama. Traže rješenja. Djeca u BiH su nam jezovito neispavana zbog prokletih mobitela.
A, koga je briga?
Pa i roditelji često, kada dijete želi da se igraju, kažu:
“Eto ti mobitel!”
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
