On je preživio strijeljanje, iako mu je metak prošao kroz slijepočnicu. Jedini je u svojoj porodici preživio zločin HVO-a 16.aprila 1993.godine. Ubijeni su mu otac, majka, brat i tri sestre.
Abdulah danas živi u kući ispred koje je strijeljan, u kući u čijem je dvorištu, ispod jabuke, prije nekoliko godina ekshumirao posmrtne ostatke oca i brata. U razgovoru za Saff Abdulah se prisjetio tog teškog iskušenja. ”Kad god izađem iz kuće, ugledam mjesto gdje sam strijeljan i onu jabuku gdje sam pronašao babine i bratove kosti.
Svaki put preživljavam svaku sekundu tog dana. Kad god izađem iz kuće, osjetim kao da me ponovo vode na strijeljanje. Tog 16.aprila, u ranim jutarnjim satima u kuću su nam upali nepoznati vojnici.
Istjerali su mene i mog oca ispred kuće. Kada smo izašli pred kuću vidio sam brata kako leži mrtav, ubili su ga prije nego što su došli po nas. Samo su se odmakli i tu ispred kuće nas strijeljali.
Ni sam ne znam kako sam preživio. Nakon nekog vremena došao sam svijesti, ustao i pobjegao pod propust, gdje sam ostao cijeli dan sakriven. Vidio sam da mi je metak prošao kroz glavu, tj. kroz slijepočnicu”, kaže nam Abdulah.
Abdulah Ahmić je danas teško bolestan, bubrezi su mu otkazali i čeka da ode u inostranstvo na transplataciju bubrega.
