Učesnica “Zadruge” Svetlana Ceca Kitić bila je devedesetih godina na meti mafijaškog klana, od kojeg je jedva izvukla živu glavu! Oni su je tipovali misleći da je kao najbolja rukometašica svih vremena uzela ogromne pare. Danima su se raspitivali koliko je finansijski teška, pratili je i lovili pravi momenat da je uhvate.
– Ceca je tih groznih devedesetih bila glavna meta gladnih za novcem. Bila je megauspješna mlada djevojka koja je uspjela da izađe van okvira naše zemlje i da ostvari mnogo. Kada se 1991. godine vratila iz Španije, gdje je imala ugovor, sumnjalo se da je zgrnula ozbiljne pare. To je bio dovoljan podatak za mafijaške klanove, koji su samo čekali da se neko vrati u Srbiju i donese pare – priča dobro upućen izvor i objašnjava kroz kakav pakao je prošla proslavljena rukometašica.
– Ceca je danima bila praćena, bila je bukvalno pokretna meta. Bilo je pitanje momenta kada će je presresti i strpati u kola sa zatamnjenim staklima i odvesti u nepoznatom pravcu, a onda tražiti pare za njenu glavu. Ipak, na njenu, sreću, jedan od momaka iz žestoke, kriminogene grupe gajio je simpatije prema njoj i riješio je da je upozori šta joj se sprema. Ušao je u njenu zgradu i sačekao je da se vrati iz grada. Preplašio ju je u mraku haustora, gdje joj je rekao da mora da se skloni na neko vrijeme ukoliko misli da sačuva živu glavu – kaže izvor Srpskog Telegrafa.
– Ceca je bila van sebe, unezverena i iznenađena saznanjem da joj na čelu visi meta i da je samo pitanje dana kada će biti kidnapovana. Iste noći je spakovala stvari i uz pomoć uticajnih prijatelja prebacila se u Budimpeštu, gdje je ostala neko vrijeme dok se zli duhovi nisu smirili. Kasnije je saznala da je momak koji joj je prenio informaciju ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Sumnja se da ubijen upravo jer je Ceci otkrio planove svoje mafijaške grupe.
Ceca je pred sam ulazak u rijaliti ,”Zadruga” ispričala kako je ostala bez miliona i da je zapravo ona danas mogla da bude milionerka i da živi negdje daleko odavde.
– Svi misle kako ja imam love, kako sam puna para i kako sam mnogo zaradila, ali to nije istina. U vrijeme kada sam ja bila u vrhu i kada sam žarila i palila, lova nije bila nikakva. Ja sam dugo trajala. U današnje vrijeme bilo bi mi dovoljno tri, četiri sezone da odigram i da kažem: ,,Doviđenja, nema me”. Nikada me ne bi vidio rijaliti, ne bih se ovako degradirala. Ne samo rijaliti, ja ne bih morala ništa da radim. Birala bih kuću negdje u svijetu, kao najbolja rukometašica. Danas djevojke uzimaju 300.000, 400.000 eura, neke i do pola miliona za godišiji ugovor. U moje vrijeme ja sam bila najbolja i mogla sam da uzmem plafon 140.000, 150.000, i to je to. Ja sam 1988. proglašena za rukometašicu godine, harala sam, bila sam bog i batina. Nije mi bilo ravne. Plafon da me isplate bilo je 140.000 eura u današnjim parama. Rođena sam u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu – završava priču Kitićeva.
