Nestabilan region, ali i nestabilna Evropa i svijet, dodatno smanjuju prostor za dogovor Srba i Albanaca i jedino što možemo danas da uradimo to je ono što nikada nismo mogli kroz historiju – da pokažemo zrelost i tako omogućimo mir svojoj djeci. Nema alternative tome i svaka ideja koja u prvi plan stavlja poziv na nasilje osuđena je na neuspjeh, jer je ova zemlja umorna od agresije i rata koji su iza sebe ostavili potrošeno društvo i sluđene građane, koji nemaju više snage za avanture i poraze.
Pozivam vlasti u Beogradu i Prištini, predstavnike oba naroda, da ne vode dijalog razgovarajući preko konferencija za medije, već da preuzmu odgovornost za svoje poteze, a svojim društvima hrabro objasne zašto ćemo zajedno biti osuđeni da živimo na margini Evrope ako budemo izbjegli posljednju šansu da svoje narode izvedemo iz pakla koji traje tri decenije.
Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ima obavezu da izađe s jasnim planom, koji mora imati širinu dovoljnu i za interese kosovskih Srba, ali i Albanaca koji žive na Kosovu, kao i građana Srbije, od čije podrške taj plan presudno zavisi.
Ponudio sam rješenje kroz afirmaciju Koalicije za mir, zato što jedina šansa koja još postoji je da zajedno nađemo odgovore na problemo koje imamo, jer svet za nas to neće uraditi.
Jučerašnje tenzije pokazuju da niko neće naći sreću u prizivanju sukoba i da ni kosovski ni srpski lideri ne dobijaju ništa u nekakvim paradama i šetnjama, podizanjem vojske i policije, već tako samo dodatno traumatizuju ljude, i ovde i na Kosovu, što je posljednje što nam svima treba.
Danas je referendum u Makedoniji, sljedeće nedjelje izbori u Bosni i Hercegovini, naredni mjeseci ostaju za definisanje konačnog rješenja problema Kosova, a sve zajedno predstavlja isti krug problema od kojih nam zavisi i sadašnjost i budućnost.
Angažovao sam se da u svakom od ovih problema pronađem razum kod onih koji ga još imaju i da ne dozvolim da opet, svi zajedno, stradamo kao toliko puta u pošlosti.
Pitanje Kosova još uvijek ostaje otvoreno i jedino što vidim kao rješenje je da svako od nas dâ posljednji atom snage, jer ako se ovo pitanje ne riješi, biće nebitni i rejtinzi, i partije, i lideri – sve to postaje beznačajno.
Zato je vrijeme da prestanemo da jedni u drugima tražimo krivce, već da preuzmemo odgovornost za gubitničku politiku koju smo vodili decenijama i da napravimo suštinski zaokret. Naša budućnost je u Evropi, zajedno sa svim našim susjedima, i naš prvi zadatak na tom putu je da izgradimo trajni mir u regionu.
