Jovana Nastasijević: Je*em vam rat!


 …jer, budući lošim đacima, niste naučili da u njemu jedino zlo odnosi pobjedu.

…jer ste i dalje dovoljno arogantni da mislite da ste bolji od drugih.

…jer ste proizveli ubjedljivo najviše siromašnih, obespravljenih i obezvređenih duša u istoriji čovječanstva, a još se hvalite svojim uspjehom.

…jer vas mladost i inteligencija napuštaju, a vi likujete, jer su vaša osnovna hrana glupost i zatucanost.

…jer sam i pored nekih ličnih uspjeha, malih radosti i kao, okej života, i dalje pravo tužna, bar po čajnu žlicu svaki dan. A često i po cele dane. Jer sam daleko, jer su daleko, jer smo daleko. Jer se ne vidimo, jer se ne čujemo, jer nam trebaju pasoši da bi popili kafu kraj Jadrana ili Dunava.

JEBEM VAM RAT

…jer ga i dalje vodite. Jer ste prostačine i licemeri. Jer se toga ne stidite.

…jer me je i dalje sramota, umjesto vas. A ne treba.

…jer živim na tuđem jeziku, koji je i moj, jer sam ga prigrlila i jer ga volim. Ali i dalje ostaje više tuđ, i svaki moj bijeg u njega ne udaljava me od mog izvornog bića; a opet, nemam nikakav osećaj u duši kad slušam onu pesmu što oni danas nazivaju mojom himnom.

…jer vi i dalje neometano obitavate u prokletom Never-Never-Landu, gde niste činili zla i gde je sve to bila neka usrana video igra.

…jer će Hrvatska i Bosna, i pored svega, za mene (kao-Srpkinju) uvijek biti manje “inostranstvo” nego zemlja u kojoj živim (Njemačka). Čak i ako mi dijete bude Njemac, i ako jednog dana i ja ponesem njen pasoš. Radi još jednog, naravno prividnog, olakšanja života.

JE*EM VAM RAT

…jer su mi prijatelji netragom nestajali iz života i ja iz njihovog, a nestajemo evo i dan-danas, svi zajedno na putu ka Nikuda. I oni tamo, i ja ovdje, sa svojim smiješno tužnim pokušajima da izgradim mostove od riječi, baš naivno, dođavola, jer iako njih ne ruše ni bombe ni gromovi, ruši ih vaskolika zalupanost i glupost, koju ste vi ispovraćali i zato, na kraju

SVE VAM RATOVE JEBEM

…koje ste ikad vodili, jer ste se dobro zajebali: mene i meni slične niste naučili da mrzimo. Čak ni sada, kad svoje najbolje godine u bescijenje dajemo lošijima od sebe, zato što ste nam vi ukinuli mogućnost da živimo čestito, da budemo normalni. I dalje smo sve to. I to ne iz inata, jer inat teraju samo glupaci kao vi. Takvi smo, jer smo rođeni i odgojeni da budemo Ljudi. A biti Čovjek košta – samo vi tu cijenu niti umijete, niti možete platiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.