Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović ocjenio je da je dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Zagreb na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prilika da dve države konačno završe besmislen i štetni “rat drugim sredstvima”, koji se vodi već duže vreme.
“Grabar-Kitarović i Vučić imaju priliku da tu zlu spiralu prekinu i vrate naše odnose u mirnije vode”, napisao je je Josipović u autorskom tekstu za Glas Amerike i dodao da taj rat šteti narodima, državama i pojedincima.
On je istakao da su vrijeme njegovog i predsjedničkog mandata Borisa Tadića karakterisali “uspon i snažno poboljšanje odnosa, ali ne i rješavanje svih i brojnih otvorenih pitanja”, ali je njihova saradnja “bila podvrgnuta kritikama nacionalista i desničara u obje države”.
Odnosi dvije države vraćeni unazad
“Konačno, desne, nacionalističke stranke uzele su sve poluge vlasti u obje države i rezultat nije izostao: odnosi Hrvatske i Srbije, obilježeni stalnim verbalnim sukobima, medijskim podbadanjima i ozbiljnim političkim sporovima vraćeni su lijep broj godina unatrag”, ukazao je bivši hrvatski predsednik.
Prema njegovim rečima, huk nacionalističke mržnje koji se čuje sa stadiona, poplava Fejsbuk-mržnje, neodmerene i uvredljive izjave političara s obe strane kao da su uspostavile “svojevrsni ‘perpetuum mobile’ – međudržavnu politiku neprijateljstva u funkciji domaćih politika koje se radikaliziraju i traže sve oštrije riječi na međunarodnoj razini”.
Josipović je ocenio da treba pozdraviti samu činjenicu da Vučić dolazi u Zagreb, kao što treba podržati i predsednicu Grabar-Kitarović da ne podlegne, kako je naveo, kako joj se to često događalo, desničarskim protivnicima bilo kakve saradnje sa Srbijom.
On je dodao da bi predsednici dve zemlje morali da nađu način da otvorena pitanja, posebno iz vremena 1991–1995, deideologizuju i da ona konačno nastave da se rešavaju.
U tom kontekstu Josipović je posebno naveo utvrđivanje sudbina nestalih, jer je u Hrvatskoj na listi nestalih gotovo podjednako Srba i Hrvata, pitanje zaštite manjinskih zajednica, povratak izbeglica koje žele da se vrate i uređenje statusnih i ekonomskih pitanja, kao i rešavanje pitanje granice na Dunavu.
Dačićev govor u UN “suptilno huškački”
Josipović je, međutim, upozorio da, za razliku od Srbije, gde je predsednik države ujedno i šef najveće stranke na vlasti, hrvatska predsednica bez dogovora s Vladom i njene kooperativnosti neće moći da garantuje da će “lijepe riječi koje se očekuju biti pretočene u praksu”.
Bivši predsednik Hrvatske u autorskom tekstu osvrnuo se i na polemiku Beograda i Zagreba povodom izložbe “Jasenovac – pravo na nezaborav” u sedištu UN-a u Njujorku, rekavši da je to nastavak “rata drugim sredstvima” Srbije i Hrvatske, “upravo ono što bi predsjednici trebali prekinuti”.
On je naglasio da i njega zabrinjava “ustašofilija” u Hrvatskoj, ali i da motivi šefa srpske diplomatije Ivice Dačića u kritici Hrvatske u UN-u “nisu bili časni, ni korektni”, već je njegov govor na otvaranju izložbe bio “suptilno huškački”.
“Ne samo što je intonacija govora bila uveliko u funkciji dnevnopolitičkih prepucavanja Zagreba i Beograda. Ne samo ni zbog nemalog broja netočnosti koje je izrekao i koje ne mogu biti slučajne. Među ostalim, spominjao je stotine tisuća žrtava Jasenovca, partizanski pokret u kojemu su, po njemu, praktično jedino bili Srbi, a kao svjedoka hrvatskih zločina protiv Židova, Srba i ostalih zazvao je Ivana Gorana Kovačića, ne spominjući da je zaklan od četničke ruke. I on, i mnogi, mnogi drugi, i Hrvati i Srbi”, naveo je Josipović.
On je rekao da glavni razlog za negativnu ocenu Dačićevog govora nije kritika hrvatskog revizionizma nego odsustvo kritike srpskog.
Neiskreno obilježavanje holokausta
“Dan kad se sjećamo holokausta treba biti, prije svega, prilika za pogled u vlastito dvorište i vlastite grijehe. Dačić zaboravlja da je i u Srbiji bilo holokausta, da je od oko 17.500 Židova u Srbiji pod marionetskom vlašću Nedićeva Srbija pobila njih oko 15.000. Zaboravlja da su Židovi i u Srbiji nosili žute vrpce i da je već 1942. konstatirano da je Srbija ‘Judenfrei zemlja'”, napisao je, između ostalog, Josipović.
On je rekao i da su ustaše i četnici zajedno ratovali na strani nacista protiv partizanskog pokreta otpora koji je vodio Josip Broz Tito i zapitao se kako se Dačić, kada je govorio o revizionizmu “nije sjetio koji su sve ratni zločinci, od samog Draže Mihailovića, pa do Kalabića i drugih glavešina raznih pokreta koji su služili fašistima sudski rehabilitirani u današnjoj Srbiji”.
“Da su Hrvatska i Srbija željele iskreno obilježiti holokaust, prije svega bi osudile zločine svojih kolaboracionista. Poklonili bi se žrtvama bez selektivnosti i licitiranja brojkama”, naglasio je Josipović.
Osvrnuvši se na Dačićevu izjavu o broju ubijene dece u logoru Jasenovac, Josipović ga je uputio da hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću uputi “onaj popis kojim prijeti o 20-ak tisuća djece koju su pobile ustaše”.
“Ako popis koji imamo u Hrvatskoj ne sadrži makar i jedno ime s Vašeg popisa, slanjem popisa dat ćete važan doprinos utvrđivanju istine i poštovanju žrtava. Uostalom, ni nemate pravo u svojoj ladici čuvati takve popise. Nisu žrtve Vaš miraz”, dodao je Josipović.
