Ovo predstavlja završetak epskog i sporog zavođenja koje je lebdilo iznad medijskih naslova u posljednih šest mjeseci.
Kao da se radi o odgođenoj sudbini oko cijelog ovog procesa, veza koja je započela još od prvog viđenja prije 12 godina, kada je uzbudljivi i apsurdno mladi trener sprintao duž aut-linije Old Trafforda, dok je njegov Porto slavio trijumf nad Unitedom u Ligi prvaka.
Čini se očitim da bi pravi potez za United, kojeg pokreće isključivo želja za reizgradnjom, bio zaposliti nekog od najboljih mladih menadžera u Evropi i pružiti mu maksimalnu podršku, novac i strpljenje – Unai Emery, naprimjer, trostruki osvajač Evropske lige sa Sevillom, ili Thomas Tuchel iz Borussije Dortmund – neko sa jasnim planom i istinski nepotrošenom energijom.
Umjesto toga, posrnuli gigant se zakačio za još jedno vozilo kojem je potrebno podizanje. Mourinho možda ima dvije ligaške titule u posljednih pet godina. Možda je izgledao nekako iznureno u posljednjim danima na klupi Chelseaja, opsjednut besmislenim detaljima, umanjen na nekom fundamentalnom nivou. Ali, on bez dileme ostaje A-lister, iako je ovo u mjeri jednako braku slavnih iz interesa, kako bi oživjeli srednjovječne karijere.
Pa ipak, sa Mourinhovim nagonom i Unitedovim bogatstvom, postoji snažan argument da bi sve ovo moglo upaliti. U najmanju ruku će vratiti „đavole“ u top četiri i osigurati Ligu prvaka. Iznad svega, on zaista želi ovaj posao. Još od 2009. godine Posebni koketira sa Unitedom. 2012. je čak pomislio da je dobio posao, kada je otišao Sir Alex Ferguson. Mourinho se smješkao, znojio i cjenkao za ovu prigodu. Sada je konačno dobio. Teško da može biti dosadno.
Zajednički sadržilac u svemu ovome je primjesa autsajdera. Mourinho nije baš bio Mourinho kada se od njega očekivao uspjeh, kao što je to bio slučaj u tri sezone u Real Madridu, kada je njegov posao bio bilježiti uspjehe sa određenim elanom. Najbolje funkcioniše kao autsajder, sila koja kvari planove drugima.
Sa ove tačke gledišta, ovo je možda i idealan trenutak za Mourinha da konačno preuzme United. Na Old Trafford dolazi sa željom za oživljenjem. United je završio na sedmom, četvrtom i petom mjestu u posljednje tri sezone. Postepeno vraćanje kluba u vrh i usputno zagorčavanje života onima koji su kročili naprijed – Jose ovo voli.
Generalno, Mourinhove ekipe igraju poprilično dopadljiv fudbal u većem dijelu sezone, što je i dokazao u Real Madridu i Chelseaju, bez obzira na reputaciju defanzivnog menadžera, koja je nepravedna i zasnovana na upitnoj ideji da atraktivan fudbal mora uključivati visok posjed lopte. No, u velikim utakmicama, posebno u Evropi, ali i u završnici ligaške sezone, Mourinho zaista postaje oprezniji. To se ne razlikuje mnogo od Fergusonovog pristupa tokom njegove posljednje decenije na Old Traffordu, kada je Unitedov odlučni i visoko intenzivni fudbal pružio put za reaktivne nastupe sa fokusom na kontranapade protiv elitnih suparnika.
Ako Unitedovi navijači prihvate ovakav pristup, Mourinhova taktika ne bi trebala biti problematična.
Nije teško sastaviti ni Unitedovih 11 zasnovano na Mourinhovom stilu fudbala. To je iznenađujuće uzbudljiva ekipa, i to bez novih pojačanja koja su mu obećana. Njegov pristup van terena će, kao i uvijek, biti kontraverzan. Taktički, međutim, Mourinho i United se čine savršenim spojem.
Postoje oni koji tvrde da je čak i ovo iznad njega, da je Mourinho imao svoju deceniju na vrhu, što je uobičajeni životni vijek vrhunskih menadžera. Previše je bitki koje sada mora voditi, obnova sukoba sa Arseneom Wengerom koju će zasjeniti bijesni odnos sa Pepom Guardiolom, novim menadžerom Manchester Cityja.
Ipak, ono što se čini sigurnom na kraju je da su Mourinho i United postali neizbježni, jedini preostali potez za obje strane. Ko zna, možda je United zaposlio pravog čovjeka, možda iz pogrešnih razloga, i to prije svega obećava da će situacija na Old Traffordu biti itekako gledljiva.
