Glasovi koje prenosi njemačka štampa u poslednjih nekoliko dana neprijatno podsjećaju na situaciju od prije godinu dana: i tada su razni političari i stručnjaci upozoravali na veliki broj potražilaca azila sa Balkana, najviše iz Srbije, Makedonije i BiH. Ti ljudi su u Njemačkoj štampi označeni kao Armutsflüchtlinge – izbjeglice zbog siromaštva, a takvi ne dobijaju azil.
Priznata je teška situacija posebno Roma u tim zemljama, ali je uvijek isticano da na Balkanu nema sistemske diskriminacije te samim tim ni razloga za azil. Pomenute tri države su proglašene zemljama sigurnog porijekla, što u praksi znači da se zahtjevi za azil od početka posmatraju kao neosnovani. Osim ako potražilac u koferu ne donese jasne dokaze sistemske diskriminacije biće vraćen u zemlju porijekla u roku od nekoliko dana – teoretski. U praksi to i dalje zna da potraje duže, jer Njemačkoj nedostaje službenika koji obrađuju zahtjeve.
Ista pjesma za Albance
Sada se ista ploča vrti, ovog puta za Albance iz Albanije i sa Kosova. Posebno se istakao Horst Zehofer, bavarski premijer i šef Hrišćansko-socijalne unije, koji je u svojoj pokrajini odlučio da uvede zasebne prihvatne centre za izbjeglice sa Balkana. Ti centri bi bili veoma blizu granice kako bi se potražioci azila što brže proterivali nazad u zemlje porijekla.
„Četrdeset odsto tražilaca azila dolazi iz evropskih država koje nisu članice EU, poput Srbije, Albanije, Kosova i Makedonije i oni skoro da nemaju šanse na uspjeh“, piše konzervativni Velt. „Savezna vlada se već duže vrijeme trudi da razlikuje procese odlučivanja o azilu za one kojima preti politički progon i one koji dolaze iz besperspektivnih životnih uslova na Balkanu, te da za ove druge ubrza proces“, dodaje berlinski list.
Na plan bavarske da izgradi šatorske kampove specijalno za balkanske tražioce azila oštro su reagovale socijaldemokrate i Zeleni, kao i razne organizacije. No bez obzira na kritike, izgleda postoji raspoloženje da se Albanija, Kosovo i Crna Gora takođe proglase zemljama sigurnog porijekla, što bi zaokružilo cijeli Zapadni Balkan. Tako socijaldemokrata Karsten Ziling, gradonačelnik (time i premijer) Bremena, kritikuje bavarsko rukovodstvo, ali ne isključuje mogućnost da i sam podrži proglašavanje triju zemalja sigurnim.
„Lično sam podržao proglašavanje drugih država zemljama sigurnog porekla, ali znam da tu treba da budemo veoma, veoma pažljivi pa u ovom trenutku još ne mogu da kažem da li ćemo podržati dalje prijedloge“, rekao je Ziling u sredu ujutro za radio Dojčlandfunk. I zeleni premijer Baden-Virtemberga Vinfrid Krečman u principu je spreman da podrži svrstavanje još tri balkanske zemlje na listu sigurnih.
Diskriminacija Roma
No da li na Balkanu zaista nema sistemske diskriminacije? Minhenski Zidojče cajtung počinje svoj članak slikovitim primjerom – u BiH prema Ustavu jedan Rom ne može postati član Predsjedništva zemlje. To je pravo rezervisano samo za Bošnjake, Srbe i Hrvate. „Iza zbirnog naziva izbjeglice s Balkana zapravo se kriju većinom Romi. To pokazuju i brojke Saveznog ureda za migraciju: u martu ove godine u Njemačkoj je 690 osoba iz BiH tražilo azil, među njima 407 Roma. Srpski građani su podnijeli 2.833 zahtjeva, od toga 2.525 Romi. Od 1.186 građana Makedonije, 644 su bili Romi.“ Zidojče piše da ove tri države, osim zajedničke prošlosti u Jugoslaviji, veže još jedna stvar – siromaštvo.
„Gdje i većini mnogo toga nedostaje, onde za manjinu poput romske ostaje malo prostora za dostojanstven život. Buldožeri često uklanjaju romska naselja, bez da prije toga ovim ljudima budu ponuđeni stanovi. Ako se naselja i tolerišu, onda su bez struje i vode. Većina Roma ne nalazi posao i zbog toga nema ni zdravstveno osiguranje, a često nisu u stanju da pokriju troškove školovanja svoje djece. Kada su prošle godine hiljade ljudi u BiH i Srbiji ostali bez kuća zbog teških poplava, mnogim pogođenim Romima je onemogućen pristup prihvatnim kampovima.
U društvima Zapadnog Balkana, u borbi protiv siromaštva i manjka perspektive, najveći gubitnici su – Romi. Mnogi jedinu šansu za bolji život vide u zahtjevu za azil negdje u zapadnoj Evropi“, piše list.
