Petu godišnjicu nezavisnosti Kosova Beograd je dočekao sa nekoliko susreta premijera Ivice Dačića i Hashima Thaçija koji su započeli dijalog i prvim simboličnim sastankom dva predsjednika Tomislava Nikolića i Atifete Jahjage. Pomacima u briselskom dijalogu bilježe se i prva poboljšanja na svakodnevnom, životnom planu dok su neke važne političke teme i dalje otvorene.
Pet godina od proglašenja nezavisnosti Srbija nije priznala Kosovo i, kako beogradski zvaničnici svakodnevno ponavljaju, nema namjeru ni da to učini.
„Valjda ne očekuju od mene da prelazim tu poslijednju stepenicu“, bila je poruka predsjednika Srbije tek što je bio izašao sa briselskog sastanka sa predsjednicom Kosova Atifete Jahjagom.
Ali je Beogradu danas, pritisnutom zahtjevima iz Brisela za dobijanje datuma za početak pregovora o članstvu u EU, normalizacija odnosa sa Prištinom jedan od ključnih prioriteta.
Potpredsjednica Vlade za evropske integracije Suzana Grubješić kaže za RSE da srpskim vlastima sa svih adresa iz EU stiže ista poruka.
„Zna se šta je najvažniji uslov koji Srbija treba da ispuni da bi dobila datum za otpočinjanje pregovora a to je taj vidljiv i održiv napredak u normalizaciji odnosa sa Prištinom. Ovo sam čula po ko zna koji put, gdje god da sam bila, maltene su iste rečenice“, rekla nam je potpredsjednica Vlade.
Dijalog je u međuvremenu podignut na viši politički nivo. I dok se stiče utisak da se Nikolić i Jahjaga nisu baš najbolje razumeli nakon Nikolićeve poruke da „ako Priština misli da nastavi da pregovora sa Beogradom tako kao da pregovara država sa državom mi nećemo daleko da stignemo“, premijeri Ivica Dačić i Hashim Thaçi kao da su još na prvom sastanku u oktobru probili led i pored neslaganja oko statusa Kosova.
„Ja sam i Thaçiju rekao, koliko je Kosovo njegovo toliko je i moje, zato što sam ja, između ostalog, i rođen na Kosovu“, izjava je koju je Dačić više puta kroz smjeh ponavljao nakon prvog susreta sa Thaçijem.
Kasnije su njih dvojica u briselskom dijalogu postigli, za Beograd do sada najteži, sporazum o integrisanom upravljnju prijelazima, a u novoj rundi dijaloga slijedeće nedjelje očekuje se da bi Beograd mogao da otkrije karte kako vidi rješenje za, ništa manje težak zalogaj, paralelne institucije.
„Nema rasformiranja institucija a da onda čekamo da se formiraju neke druge. To mora da bude deo procesa“, rekao je Dačić.
Iz predsjedništva Srbije je pojašnjeno da će težište državne politike u pregovorima Beograda i Prištine biti u zahtjevu za stvaranjem zajednica autonomnih opština na Kosovu.
No, iako se sporazumi postižu, u čemu u poslijednje vrijeme učestvuju i premijeri, nerjetko se dešava da ih po povratku obe strane različito tumače, kao što je slučaj sa time kuda idu prihodi sa prijelaza na sjeveru Kosova.
Trgovinski deficit
Međutim, realni život ide ispred dnevne politike. Tako iz Srbije na Kosovo stižu akcizni proizvodi iz oblasti građevinarstva, zatim tečni derivati, poljoprivredni proizvodi, lijekovi, bjela tehnika a sa Kosova u Srbiju uglavnom poljoprivredni proizvodi poput pečurki i proizvodi Trepče.
Direktor Biroa za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije Milivoje Miletić kaže da je Srbija za 11 mjeseci 2012. godine na Kosovu plasirala robu u vrijednosti blizu 349 miliona dolara što je 4 odsto više u odnosu na prošlu godinu, dok je izvoz sa Kosova u Srbiju značajno niži.
„U ukupnom izvozu Srbije Kosovo je na desetom mjestu po vrijednosti tih isporuka robe. Kad se pogleda struktura uvoza na Kosovo Srbija je praktično procentualno najznačajniji partner sa nekih 12,7 odsto. Sa područja Kosova jako malo roba se doprema u Srbiju, prosječno je to godišnje bilo, zadnjih nekoliko godina, između 3 i 4 miliona dolara. U prošloj godini u prvih 11 mjeseci nešto je veći obim, dostiže negdje do sedam milona dolara“, rekao nam je Miletić.
On kaže da Kosovo ima izrazito visok deficit u robnoj razmjeni sa svim partnerima i da to nije slučaj samo sa Srbijom.
„Glavni je razlog privredna struktura i obim proizvodnje koji se danas realizuje na području Kosova“, kaže direktor Biroa za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije Milivoje Miletić.
Dinamičniji rast trgovine robom između Srbije i Kosova počeo je 2007. godine, a jedan od faktora kojim se to objašnjava je primena CEFTA 2006 sporazuma, stoji u naučno-istraživačkoj studiji Centra za regionalizam.
Prepreka ipak ima. Potpuno slobodan ulazak u Srbiju sa ličnim dokumentima ljudi sa Kosova predstavljao je problem nekoliko godina, kaže Maja Mićić iz Inicijative mladih za ljudska prava, nevladine organizacije koja od 2003. godine realizuje program razmjene mladih ljudi između Kosova i Srbije.
„Koji je za nas kao organizaciju rađao obavezu da pružimo određene garancije da će ljudi preći u određeno vreme, da će preći sa određenim tipom automobila, autobusa i da će se vratiti u konkretno vreme iza čega smo mi kao organizacija stajali. U međuvremenu je u pregovorima Beograda i Prištine napravljen je pomak i oni sada sa ličnim kartama mogu da uđu u Srbiju, dok još ne postoji mogućnost prelaska granice sa pasošima, pasoši se zadržavaju na granici“, objašnjava Mićić.
Za razliku od slobode kretanja priznavanje kosovskih diploma, što je posebno važno za mlade ljude sa juga Srbije, iz Preševa, Bijanovca i Medveđe, još uvjek je maglovito, kaže nam Maja Mićić iz Inicijative mladih.
„Mi još uvjek ne znamo za slučaj gdje je bilo koja diploma sa Kosova uspješno nostrifikovana. Ono što znamo na osnovu medijskih informacija je da se na osnovu dogovora, koji su postigli još Borko Stefanović i Edita Tahiri, te diplome šalju Zajednici univerziteta u Evropskoj uniji, da nakon te nostrifikacije onda one putuju u Srbiju i da to izgleda predtavlja jedan jako komplikovan administrativni proces“, navodi Mićić.
Kulturnjaci čini se imaju najviše uspjeha u prevazilaženju predrasuda, postizanju razumijevanja i otvaranju dijaloga. Kada ih ne zaustave desničari koji su znali da prekinu otvaranje izložbe umjetnika sa Kosova u Beogradu, a nerjetko su pojedini autori sa Kosova zbog prijetnji desničara otkazivali svoj dolazak.
U Bitefu se igra predstava „Prst“, dramske spisateljice iz Prištine Doruntine Bashe o nestalima. Ana Tomović, rediteljka predstave, kaže da joj je upoznavanje kulture o kojoj autorka piše pomoglo da prevaziđe neke lične predrsude.
„Bilo mi je izuzetno drago da imam priliku da se time bavim. Dugo sam se osjećala kao taoc jedne politike sukoba i mržnje. Tako da je to na ličnom planu bitno, ali mislim da je na društvenom planu kroz ovu našu predstavu takođe bitno da ljudi pogledaju i da se i sami oslobode nekih predrasuda“, poručuje Tomović.
Koliko god veliki koraci bili u nekim oblastima čini se da će još mnogo vode proteći dok se recimo Thaçi ili Jahjaga ne pojave u Beogradu na nekom regionanom skupu ili obrnuto Dačić ili Nikolić u Prištini.
RSE