S njim će komisija Nogometnog saveza BiH obaviti razgovor ovih dana, pa bi se nakon toga trebalo znati . „Ne želim biti selektor BiH, ali ću ipak doći na razgovor“, poručuje preko medija, što bi rekli sportski novinari, „popularni Vaha“, trenutačno trener bez zaposlenja, piše Senad Avdić u Slobodnoj Bosni.
Priznajem da mi se tu najmanje dvije-tri stvari opasno konfrontiraju sa logikom: da li će Halilhodžić u Sarajevo doći da pregovara, ili da razgovara sa čelnicima NS BiH. Ako već decidirano odbija mogućnost da preuzme selektorsku funkciju, zašto bi uopće i pregovarao, ili razgovarao sa neželjenim poslodavcima.
Halilhodžić jeste, van svake sumnje, respektabilan nogometni stručnjak; nažalost, posljednjih deset godina njegove karijere više će se pamtiti po otkazima, ostavkama, sudskim i vansudskim nagodbama nego po rezultatima koje su ostvarile ekipe koje je vodio. Odveo je nogometnu reprezentaciju Alžira na Svjetsko prvenstvo u Brazilu nakon iscrpljujućih afričkih kvalifikacija u kojima je, najprije, na jedvite jade uspio eliminirati džinovsku reprezentaciju Benina, pa u baražu dotući neugodnu selekciju Burkine Faso.
U Brazilu je Vahin Alžir igrao sjajno, samo manjak sreće i višak amaterizma spriječio ih je da eliminiraju kasnijeg svjetskog prvaka Njemačku. Potom je Halilhodžić umjesto u neki ozbiljan, veliki evropski klub, ili nacionalnu selekciju, otišao u nipočemu važan turski „Trabzonspor“ i nakon tri-četiri mjeseca i katastrofalnih rezultata dobio otkaz, ili podnio ostavku, ne zna se. Uglavnom, financijski je ta avantura okončana u njegovu korist. Otprilike na isti način i po istom sportsko-pravnom modelu Vaha je okončao epizodu u zagrebačkom Dinamu, iz kojega je teškog srca otišao nakon verbalnog sukoba sa gazdom ZDRAVKOM MAMIĆEM „sporazumnim raskidom ugovora“ sa suzama u očima i milion eura na računu.
Halilhodžića je, prije toga, otjerao još jedan notorni diktator, predsjednik Obale Slonovače nakon što je nogometna selekcija te zemlje izgubila od Egipta u polufinalu Afričkog kupa. Da su, recimo, trener „Vrbanjuše“, Braco Hadžiosmanović, ili njegov vječiti rival iz „FK Vratnik“, moj poznanik Luha vodili tim u kojem igraju Didier Drogba, braća Jaya i Kolo Ture, i od bilo koga izgubili, spalili bi se pred „Vječnom vatrom“.
„Zanimaju me samo klubovi, reprezentacije koje imaju velike ambicije i veliki budžet“, kaže Vahid Halilhodžić u razgovoru za „Jutarnji list“. Nema većih klubova od zagrebačkog „Dinama“ i turskog „Trabzonspora“, a Boga mi, ni glomaznijih reprezentacija od Obale Slonovače i Alžira!
Taman tako, što bi rekli Hercegovci: ambicije nogometne selekcije BiH za odlazak na Evropsko prvenstvo su ništavne, budžet Nogometnog Saveza BiH je nekako stabilan: treba naći nekakav modalitet da se Vahi sporazumno isplati odšteta prije nego što preuzme selekciju Bosne i Hercegovine! Zlu ne trebalo.
