Ratovi devedesetih ostavili su ožiljke kako na dušama i tijelima onih koji su ih doživjeli, tako i na cijelo društvo i generacije koje su rođene nakon sukoba. Različita tumačenja uzroka, posljedica, negiranje zločina, ali i veličanje zločinaca pomirenje i oprost čine izuzetno teškim. A upravo su oprost i pomirenje među narodima koji žive na ovim prostorima i preduslov kako bi se krenulo dalje i napredovalo, jer u konačnici sve upućuje na zajedničku saradnju i gradnju boljih odnosa među susjedima.
Da li su rane otvorene tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije preduboke da bi mogle zacijeliti? Imaju li sadašnje političke elite u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Prištini potencijala da pomire narode ili je to nešto što mogu da urade samo buduće generacije? Da li nevesela prošlost opterećuje međusobne odnose mladih na ovim prostorima? Odgovori Beograđanki i Beograđana na ova pitanja su šaroliki, a ponekad i kontradiktorni: iako većina sagovornika sa kojima je razgovarao naš Dušan Komarčević, smatra da je put do pomirenja težak sa sadašnjim političkim elitama, ipak ostavljaju mogućnost da generacije koje dolaze donesu promjene.
Mladi s kojima je u Novom Travniku razgovarala Marija Augustinović smatraju da je vrijeme za pomirenje i oprost među narodima odavno došlo. Ipak, svjesni su da značajnijeg napretka nema jer to nije u interesu vladajućih elita, koje potpiruje međunacionalne tenzije i zemlju drže zarobljenu u prošlosti.
Mladi iz Crne Gore o ratnim sukobima na prostorima bivše SFRJ znaju veoma malo, i to, uglavnom, iz priča starijih. No, ratna prošlost ne opterećuje mlade generacije, pa poručuju da nemaju šta da opraštaju svojim susjedima i komšijama. Poslušajmo šta su mladi iz Podgorice rekli u razgovoru s Lelom Šćepanović.
Patriotrizam sa tri strane
A ratna prošlost različito je uticala i na to koliko građani osjećaju i vole svoju domovinu. U Bosni i Hercegovini priča o patriotizmu ima najmanje tri strane, a pripadnost državi i emocije dijele se kako teritorijalno, tako i među narodima. Rezultat toga, kako su pokazala istraživanje jeste da svaki peti stanovnik ne smatra da je BiH njegova država. Poslušajmo više u priči koju donosi Milorad Milojević.
Uz sve posljedice poratni je period donio i probleme tranzicijskog društva. Teška ekonomska situacija, nemogućnost školovanja, besperspektivnost, sve to obeshrabruje mlade u BiH. Mnogima je potrebno tek da ih se malo pomogne kako bi uspjeli. Jedna priča o humanosti dolazi iz Goražda. Tamo djeluje nekoliko neformalnih grupa građana koji svoj pomažu, a svoj humanitarni rad drže za sebe.Dođu, pomognu i vrate se svojim svakodnevnim obavezama do naredne akcije.
Jedna grupa, koju su osnovali mladi, visokoobrazovani ljudi stipendiraju svoje mlađe kolege. Uz njihovu pomoć fakultete je završilo četvero studenata, a četvero se trenutno školuje. Nakon sedam godina rada daleko od očiju javnosti Alenu Bajramoviću su odlučili otkriti detalje. Ne da se hvale, već da se plemenita ideja solidarnosti među ljudima širi i dalje.
U Hrvatskoj postoji konsenzus vlade, opozicije i eksperata da je iseljavanje ozbiljan problem, ali ono nikako da se zaustavi. Sindikati, mladi i eksperti kažu da su glavni uzroci iseljavanja niske plaće u Hrvatskoj, loša perspektiva mladih i nastavak prakse zapošljavanja po vezi i po rođačkoj liniji. Perspektivu traže mahom u Njemačkoj gdje je samo prošle godine otišlo više od 55.000 hrvatskih građana.
Sa sličnim se problemima iseljavanja suočava i BiH. No,i oni koji ostanu da grade život u toj zemlji sve se rjeđe odlučuju na formiranje porodice, mahom zbog neizvjesnosti kakvu nosi ekonomska situacija. Dok se svjetsko stanovništvo se u prosjeku mjesečno uveća za oko dvije populacije Bosne i Hercegovine, a trenutno u svijetu živi 7,55 milijardi ljudi, podaci su Agencije za statistiku BiH objavljeni povodom Svjetskog dana stanovništva.
