Studija objavljena u časopisu Behavior Research and Therapy ispitala je može li samoosjećajni dodir ublažiti stres i tjeskobu ako se prakticira redovito. Samoosjećajni dodir je praksa umirivanja samog sebe fizičkim kontaktom, poput stavljanja ruke na srce ili trbuh uz duboko disanje.
Studiju je vodio Eli Susman, doktorant psihologije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, a rezultati sugeriraju da prakticiranje ovakvog dodira tijekom nekoliko sekundi dnevno može izazvati snažan fiziološki odgovor u tijelu. Otkriveno je da su osobe koje su prakticirale samoosjećajni dodir samo 20 sekundi dnevno imale značajno niže razine hormona stresa, kortizola, u usporedbi s onima koji to nisu činili.
Osobe koje su se redovito bavile umirujućom praksom također su iskusile poboljšanje dobrobiti. “U ovom društvu lišenom dodira, možemo si ponuditi istu ljubaznost i suosjećanje koje tako slobodno pružamo drugima”, rekkao je dr. Susman za CNN. “Na dohvat nam je ruke”, rekla je te istaknula kako smo naučeni da je krivo sam sebe pokušati zagrliti ili potapšati po ramenu ili se dodirnuti za srce.
Istraživanje je pokazalo značajne rezultate
Istraživači su regrutirali 121 studenta u dobi od 18 i više godina i nasumično su im dodijelili gledanje videa o tome kako izvesti samoosjećajni dodir ili tapkanje prstima po tijelu. Studenti su zatim zamoljeni da izvode praksu koja im je pokazana 20 sekundi svaki dan tijekom mjesec dana, nakon čega su morali ocijeniti svoje emocionalno blagostanje. Oni koji su tapkali prstima po tijelu i koji su zamoljeni da spoje kažiprst i palac kako bi se dodirnuli, služili su kao kontrolna skupina.
Sudionicima koji su vježbali samoosjećajni dodir pokazano je kako staviti ruke na srce i trbuh dok razmišljaju o lijepim mislima. Također su dobili upute da zatvore oči i prisjete se nedavne pogreške. Usredotočujući se na to kako su se osjećali u trenutku, sudionici su zamoljeni da sami sebi pošalju osjećaje topline i ljubaznosti. Učenicima je rečeno da se zapitaju: “Kako sebi mogu biti prijatelj u ovom trenutku?” Također su imali mogućnost isprobati druge oblike utješnog dodira, poput milovanja stražnjeg dijela vrata, korištenja palca za masiranje točke na dlanu ili milovanja nadlaktica poput zagrljaja.
Ovi su studenti izjavili da su osjetili više samoosjećanja odmah nakon prve sesije umirujućeg dodira. I nakon što su proveli 20 sekundi dnevno umirujući se mjesec dana, izvijestili su o višoj razini samoosjećanja, manje stresa i boljem mentalnom zdravlju od onih u skupini koja je tapkala prstima. Utvrđeno je da su pozitivni učinci samoumirujućeg dodira slični vježbama koje oduzimaju više vremena, poput meditacije. No dr. Susman je napomenuo da “mikropraksa” ne može zamijeniti tretmane za ozbiljne mentalne probleme poput terapije. Umjesto toga, svakodnevno dodirivanje sebe na umirujući način može biti od pomoći kada se osoba osjeća socijalno izolirano od obitelji ili općenito ljudskog dodira.
izvor dnevno.hr
