Sjemenke nara
(mediteranskog šipka) vrlo su ukusne, imaju malo kalorija i puno hranjivih materija, među kojima su antioksidansi i vitamin C, koji pomaže i u sagorijevanju masnog tkiva. Odlične su za sve koji žele smršavjeti.
Sjemenke konoplje
jedan su od rijetkih izvora kompletnih proteina za vegetarijance. To znači da sadrže svih 20 aminokiselina ključnih za razvoj mišića.
Chia sjemenke
za jake kosti. Pojedete li samo dvije kašike chia sjemenki, dobićete jednaku količinu kalcija kao da ste pojeli krišku kvalitetnog sira.
Sjemenke bundeve
pune su gvožđa, elementa koji daje snagu cijelom organizmu.
Sjemenke sezama
za zdravo srce. Bogate su linoleinskom kiselinom i omega-6 masnim kiselinama, pa ćete tako lakše kontrolisati štetan holesterol.
Sjemenke lana
sadrže obilje lignana, materija koja štiti od raka, te omega-3 masne kiseline koje smanjuju upalne procese koji stvaraju razne bolesti. Prije konzumacije ih sameljite kako biste mogli iskoristiti hranjive materije u njima.
Pšenične klice
za probavu. Pšenično zrno sastoji se od tri dijela, a jedan od je klica. Ona sadrži šećer, saharozu i maltozu, gotovu svu mast i najveći dio vitamina. Ali u klici nema skroba. U procesu klijanja, kad zrno izložimo određenoj vlazi i toplini, pokrenu se životni procesi. Ustanovljeno je da zrno u početnom stepenu klijanja sadrži mnogo više vitamina nego dok miruje. Stvara se vitamin C, koji klice pojedinih biljaka u stanju mirovanja uopšte nemaju.
Iz HZJZ-a objašnjavaju proces dobijanja visokovrijednih klica: ‘Kad se zrno stavi u određene uslove (vlaga i toplina), klica proklije, te se taj izdanak opet naziva klica. Ova dva oblika klice u prehrambenom pogledu sasvim su različita. Danas industrija izdvaja klice iz primjerice pšenice, u neproklijanom obliku, te ih prodaje pod komercijalnim nazivom klice. Znači to su mehanički izdvojene klice iz zrna.
Na ovaj ćete način dobiti klice pšenice:
Manju šoljicu čiste, probrane i oprane pšenice istresite u veću staklenku od dvije litre i do pola prelijte običnom vodom. Otvor prekrijte čistom gazom i učvrstite je gumicom. Staklenku ostavite na mračnom mjestu na sobnoj temperaturi (optimalna temperatura je između 10 i 15 stepeni). Idući dan staklenku promućkajte, procijedite vodu kroz gazu, dodajte svježu vodu i opet promućkajte i odmah procijedite.
Isprane sjemenke istresite na običan plitki tanjir te ih ravnomjerno raširite po dnu u tankom sloju. Dva do tri puta dnevno poprskajte zrnja vodom i pokrijte vlažnom krpom. Poslije otprilike 70 sati klice će narasti od 0,5 do 1,5 cm i tada su najbolje za upotrebu. Posljednji dan izložite tanjir s klicama na sunce da pozeleni.
Nakon toga klice možete spremiti u hladnjak kao svako drugo svježe povrće. Hladnoća će zaustaviti rast, a klice će zadržati svježinu nekoliko dana. No ipak je najbolje odmah ih potrošiti. Ako ste početnici u pripremanju klica i ako vam od prve ne uspiju, nemojte se razočarati i odmah odustati.’
