Razne ovisnosti o alkoholu, drogama ili opijatima i lijekovima za bolove možda će se uskoro moći liječiti jednim jedinstvenim rješenjem – pilulom ljubavi, piše danas britanski časopis New Scientist.
Na ideju o piluli došao je Iain McGregor s University of Sydney, koji se već više od 25 godina bavi istraživanjem ovisnosti. On je uočio da je jedan od ključnih problema ovisnika pad zanimanja za ljudski kontakt i porast fiksacije na poroke – od alkohola, preko amfetamina, kokaina, heroina i opijata, do nikotina.
Zaključio je kako postoji mogućnost da bi se ovisnost o drogama mogla zamijeniti preusmjeravanjem mozga od jurnjave za drogama prema društvenom funkcioniranju.
Kada bi se to potvrdilo, možda bi se mogao naći jedan zajednički lijek za sve ovisnosti.
Problematična klijentela
McGregor je smatrao da bi to vrijedilo istražiti jer alkohol, duhan i ilegalne droge u svijetu uzrokuju oko 13 posto smrti godišnje.
Mada su po smrtnosti blizu raku, za ovisnosti ne postoji djelotvoran lijek, a za njegovo traženje zainteresirane su tek rijetke farmaceutske kompanije jer su ovisnici problematična klijentela.
U svojoj potrazi za mogućom univerzalnom spasonosnom supstancom McGregor se posebno usredotočio na oksitocin, koji je poznat i kao hormon ljubavi. On se uobičajeno izlučuje u društvenim interakcijama, tijekom seksa i nakon rađanja, a pomaže u stvaranju ljudskih veza.
Svoja istraživanja započeo je injekcijama oksitocina koje je davao štakorima teško ovisnima o metamfetaminu. Životinje su bile toliko ovisne da su bile spremne stotinjak puta pritiskati polugu kako bi se domogle željene doze. Rezultati su bili zapanjujući – štakori liječeni oksitocinom gotovo su potpuno prestali s guranjem poluge, što je bio znak da su izgubili interes za drogiranje.
Istovremeno se povećala njihova želja za druženjem i maženjem. Sličan uspjeh zabilježen je i u studijama s alkoholom, kokainom i heroinom.
U nekim malim studijama naučnici su pokušali testirati djelovanje oksitocina na ljude. No, problem je bio u tome što njima iz sigurnosnih razloga nisu mogli davati dovoljno jake doze da bi oksitocin dopro do mozga. Uzrok tome najvjerovatnije je činjenica da tek mali dio oksitocina, koji se ljudima daje intranazalno, stigne do mozga. Velika molekula tog spoja teško prolazi kroz barijeru između krvi i mozga, a također se lako raspada u krvotoku.
Kako bi riješili ovaj problem, McGregor i njegov saradnik Michael Bowen udružili su se s Michaelom Kassiouom i Williamom Jorgensenom, medicinskim hemičarima na University of Sydney. Tim je odlučio pronaći molekulu koja bi oponašala djelovanje oksitocina, a lakše bi prolazila kroz barijeru. Napokon su je pronašli i vidjeli da aktivira dijelove mozga povezane sa stvaranjem oksitocina te da snažno razvijaju druželjubivost kod štakora.
Molekulu, koju su nazvali SOC-1 (synthetic oxytocin-like compound 1), testirali su na štakorima ovisnima o amfetaminu, rezus majmunima ovisnima o kokainu i babunima alkoholičarima. Pokazalo se da je SOC-1 smanjio ovisnosti između 85 i 90 posto.
Posebno je zanimljivo to što se čini da spoj također sprečava relaps, odnosno povratak na stare navike. Poznato je da je relaps liječenih ovisnika među ljudima između 40 i 60 posto.
Nema tragova toksičnosti
U laboratorijskim istraživanjima molekula nije pokazala nikakvu toksičnost niti adiktivnost. Djelovanje oksitocina u ljudskim studijama pokazalo se vrlo suptilnim – sudionici nisu mogli razlikovati jesu li dobili placebo ili aktivnu supstancu.
– Čini se da oksitocin sam po sebi ne djeluje kao nagrada. On je suptilniji. Čini se da samo potiče želju za druženjem s prijateljima umjesto one za konzumacijom droga’ – rekao je Bowen.
Neki stručnjaci upozoravaju da se još ne zna hoće li SOC-1 imati slično djelovanje kod ljudi, ali i da bi previsoki nivoi oksitocina ili SOC-1 mogli imati neželjene posljedice po društveni život.
Naime, neke studije djelovanja oksitocina pokazale su da on s jedne strane jača povezanost, povjerenje i saradnju unutar vlastite grupe, dok istovremeno jača neprijateljstvo prema drugim grupama.
Ali, ako čovjek mora birati između dva zla, onda bi takve neke zabilježene nuspojave sigurno bile manji problem od smrti uzrokovane ovisnošću.
