Izbori za nasljednika Borisa Johnsona u fotelji gradonačelnika Londona ponudit će po mnogo čemu svojstvenu utrku. Na jednoj strani je Zac Goldsmith, kandidat konzervativaca i sin bankarskih milijardera, a na drugoj laburist Sadiq Khan, odrastao u siromašnoj obitelji pakistanskih useljenika.
Predizborne ankete prednost daju Khanu, pa je u britanskoj javnosti sve češće pitanje je li sazrelo vrijeme da na čelo jedne od svjetskih prijestolnica dođe – musliman.
Britanski mediji do sada su objavili brojne priloge o Khanu, navodeći teško odrastanje u četvrti Tooting koju naseljavaju imigranti iz Indije i Pakistana, priču o odricanjima njegovih roditelja – ocu vozaču autobusa i majci krojačici – koji su se trudili prehraniti višečlanu obitelj, školovanju i studiranju, karijeri odvjetnika u čijem su fokusu bila ljudska prava. Na kraju je postao ministar u vladi Gordona Browna, te zastupnik u britanskom Parlamentu.
No, on je prije svega socijalno osjetljiv političar liberalne orijentacije, zapravo istinski ljevičar, kako navode naklonjeni mu mediji, vrlo blizak predsjedniku Laburističke stranke Jeremyju Corbynu. Prognozira mu se i da će vrlo brzo doći i na samo čelo laburista.
Khan kao dobar izbor za London
I sâm Khanov izborni program je usmjeren na sve one koji nisu dobili priliku uključiti se u društvo jer su bez nedovoljno sredstava za kvalitetan život, školovanje i zdravstvenu zaštitu, bez prilike naći posao i imati svoj krov nad glavom.
Stoga se zalaže za izgradnju domova za stotine tisuća sugrađana, snižavanje cijene javnog prijevoza, borbu protiv kriminala na londonskim ulicama, ali i suprotstavljanje tzv. domaćem terorizmu. Planira i proširenje zelenih površina, ulaganje u čistu energiju, bolja prometna rješenja, poticaje malim poduzetnicima, ali i snažnu borbu za ravnopravnost spolova u dobivanju posla i plaćama.
„Izbor Sadiqa Khana bio bi apsolutno dobar za sve u Londonu i ako je igdje moguće da pripadnik jedne manjine dođe na čelo grada onda je to moguće u gradu poput Londona. Stoga se nadam da će London pokazati da je London i po tome – prava globalna metropola“, smatra komunikacijska stručnjakinja Aleksandra Kolarić.
Po njenim bi riječima, „kandidat s tako ozbiljnim programom, posvećen svojem gradu, s takvim životopisom i političkim iskustvom kakvo ima, visokom razinom vjerodostojnosti u svojoj političkoj karijeri, za sve u Londonu mogao bi biti dobar izbor“.
„Posebno je to važno u vremenima različitih međurasnih i međureligijskih napetosti koje sigurno proizlaze kao nepoželjna posljedica različitih vrsta terorizma. Takav bi izbor pokazao ono najbolje od Europe“, kaže Kolarić.
Pitanje vjere nije krucijalno
Iako bi se u nekim okvirima, koji možda nisu karakteristični za London i Veliku Britaniju, izborna utrka Khana i Goldsmitha mogla promatrati kao duel muslimana i nekog tko potječe iz židovsko-kršćanske obitelji, nekoga tko je potekao iz siromašne obitelji i onoga tko je odrastao okružen blagodetima bogatstva, sugovornici Al Jazeere ne žele tako promatrati stvari.
Islamolog Ivan Ejub Kostić smatra da „ne bi trebalo posmatrati kandidaturu Khana iz ugla da li je on musliman ili ne“, dodajući kako je on „prvenstveno uspešan političar na britanskoj političkoj sceni i kao takvog ga treba doživljavati“. Podsjeća kako je Britanija „u velikoj meri sekularna država liberalnog uređenja i u tom kontekstu nečije religijsko opredeljenje ne bi smelo da predstavlja problem“.
„Nažalost, na Zapadu se već duže vreme suočavamo sa sveprisutnijom islamofobijom koja rađa svetopogled kome je važnija nečija verska pripadnosti nego njegova kompetentnost za datu funkciju. Uprkos postojećoj islamofobiji, mislim da je izuzetna stvar što smo došli do situacije da gradonačelnik Londona može da bude musliman, poreklom iz Pakistana. Mislim da tako nešto na najlepši način u praksi demonstrira liberalne vrednosti Evrope“, ukazuje Kostić.
I politički analitičar Mirnes Kovač, autor knjige Opsada islama, smatra kako „u izborima za gradonačelnika Londona pitanje vjere nije uopće krucijalno, te Khan ne igra na kartu svoje vjerske pripadnosti“. Ipak, ukazuje, njegov bi izbor „imao jednu veliku simboliku koja bi samo dodatno potvrdila širinu i otvorenost britanskog društva“.
„Kao jedan od najrazvijenijih demokratskih sistema današnjice, Velika Britanija je već poodavno pokazala zrelost, odnosno da može ići korak naprijed, pa tako i slučaj rođenog Londonca Sadiqa Khana ne bi trebao biti nikakva novina ili nešto nemoguće. Od svih zapadnoevropskih zemalja smatram da su muslimani u Velikoj Britaniji jedna od najbolje integriranih zajednica“, odgovara Kovač.
Za bolju integraciju muslimana u društvo
Na pitanje može li se, eventualnim izborom Khana za čelnog čovjeka Londona, očekivati snažnija potpora uključivanju muslimana u britansko društvo, ali i skidanje stega i brisanje predrasuda koji vladaju prema toj populaciji stanovništva i u Londonu, i u Velikoj Britaniji, ali i na Zapadu, Kostić odgovara kako je „svaki javni angažman ljudi koji se deklarišu kao muslimani od izuzetnog značaja u vremenu kada je glavni narativ ultradesničarskih partija strahovita mržnja spram islama“.
„Zdravim angažmanom muslimana u mainstream društvenom prostoru se najuspešnije razbijaju predrasude i stereotipi koji imaju za cilj da dehumanizuju islamske vernike. Svakako bi izbor Sadiqa Khana na mesto gradonačelnika bilo od ogromnog značaja za bolju integraciju muslimana u britansko društvo“, dodaje.
Kovač ukazuje na još jednu dimenziju predstojećih izbora za gradonačelnika Londona, a to je činjenica da se mnogi tamošnji muslimani do sada nisu ni registrirali, niti glasali nego su pokazivali veliku nezainteresiranost za izlazak na birališta. Konstatira kako su ignorirali izbore što po njemu „nije dobro jer u Londonu živi više od milion muslimana porijeklom iz svih krajeva svijeta“.
„Ipak, glavne teme ovih izbora nisu vjerska pripadnost, već problem stambenog zbrinjavanja, zatim transport, zdravstvena zaštita i njeni kapaciteti, sigurnost i kvaliteta života metropole koja je po svojim godišnjim prihodima, broju stanovnika, pa i geografskoj veličini premašuje neke zemlje članice EU“, smatra Kovač.
„Zasigurno bi izbor uspješnog poslovnog čovjeka muslimana za gradonačelnika Londona, jedne od najvažnijih svjetskih metropola, bila snažna poruka protiv islamofobije koja je danas u ‘dobu nesigurnosti’ itekako raširena i udara u samu srž ovih društava, a što opet žele pobornici crnih ideologija zla i terorizma“, zaključuje.
