Moja me je sestra nazvala prošle sedmice. Od početka ljeta nalazi se u inostranstvu gdje studira, pa je prirodno da me je njen poziv obradovao. Nakon što sam čula kako je, raspitala sam se i o njenom novom boravištu.
Pošto je živjela u jednoj muslimanskoj zemlji, bila sam ubijeđena da je sve u redu. Upravo su me zbog toga iznenadile njene riječi.
Rekla mi je da tamo djevojka rijetko kad može proći ulicom, a da je ne uznemiri dobacivanje od muških prolaznika.
I ispričala mi je priču o jednoj sestri muslimanki koju je poznavala. Vozila se u taksiju i kad je stigla na odredište, pružila je vozaču novac. U mnogim takvim zemljama ne postoje taksimetri, i vozač se razljutio pošto nije zadovoljan s iznosom koji mu je ponuđen.
U jednom momentu je uzeo djevojku za ramena i počeo je tresti. Ona se tada naljutila i uvrijedila ga. Znate šta se tada desilo? On ju je udario šakom u lice.
Blizu je stajala grupa mladića koji su vidjeli cijelu scenu, i brzo su dotrčali. Naravno, čovjek bi pomislio da su došli kako bi pomogli toj sestri muslimanki.
Ali ne. Oni su samo stajali i gledali.
Dok sam slušala te riječi, počela sam da razmišljam…
Posumnjala sam u svaku definiciju muškosti koju sam poznavala.
Pitala sam se kako neki muškarac – i to ne jedan, već više njih – kako mogu samo stajati i posmatrati kako neko maltetira ženu muslimanku, i pritom ništa ne poduzeti? Da li se muškost u današnjem svijetu svela samo na želju za intimnim odnosima?
A najviše sam se zapitala šta danas znači biti muškarac vjernik?
Očekuje se da muškarac bude bez emocija, grub, čvrst, hladan. Fizička agresija i upotreba sile su postale vrline, a emocije se ismijavaju u svakom pogledu. Tada sam odlučila da proučim najbolji uzor i primjer muškosti.
Odlučila sam da pogledam u život Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
____________________________________
Jedna od najčešćih osobina koje se danas vezuju za muškarce jeste manjak emocionalnosti i osjećajnosti.
Nepisano je pravilo da je plač znak slabosti i ženstvenosti.
A naš Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je plač opisao kao milost koju je Allah usadio u srca Svojih robova.
Buhari i Muslim bilježe od Usame ibn Zejda, r.a., da je Poslanikova kći poslala po njega jer joj je sin bio na samrti i zamolila ga je da bude tu prisutan. On, sallallahu alejhi we sellem, uzvratio je selam i rekao: “Allah posjeduje ono što će uzeti i ono što je On dao i odredio je rok za sve, pa budi strpljiva i moli Allaha za nagradu.”
Stoga, ona je opet poslala po njega i zamolila ga da dođe, te joj je on otišao sa Sa’dom ibn Ubadom, Muazom ibn Džebelom, Ubejjom ibn K’abom, Zejdom ibn Sabitom i još nekim drugim ashabima, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji ga je stavio u krilo. Teško je disalo i treslo se, a Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, oči su zasuzile, te je Sa’d, r.a. rekao:
“O, Allahov Poslaniče, šta je to”? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: “To je milost koju je Allah usadio u srca Njegovih robova.”
U drugoj predaji navodi se: “Allah je to usadio u srca onih robova koje je On odabrao. Zaista, Allah je milostiv prema milostivima.” (Buhari)
_______________________
Ali danas ne samo da se od muškarca očekuje da prikriva osjećaj tuge, već se od malena uči tome da krije osjećaje. I u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, bilo je ljudi koji su tako mislili. Pa kakav je bio njegov, sallallahu alejhi we sellem, odgovor njima?
Buhari navodi u djelu “El-Edebu-l-mufred,” od Aiše, r.a.:“Neki beduin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: “Ljubiš li svoje sinove? Mi ne.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: “Ja ne mogu usaditi milost u tvoje srce nakon što je Allah iskorijenio iz njega.”
Po pitanju pokazivanja osjećaja i naklonosti, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jasan. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,: “Kada neko od vas zavoli svoga brata, neka mu to i kaže.” (Ebu Davud i Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je bio veoma pažljiv i prema svojim suprugama. Sama Aiša prepričava dirljiv detalj koji pokazuje njegovu, sallallahu alejhi we sellem, ljubav: „Kada bih pojela jedan dio mesa sa kosti, davala bih ga Poslaniku, a.s., koji bi gledao da zagrize sa istog mjesta odakle sam ja zagrizla. Isto tako, kada bih mu ponudila da pije iza mene, pio bi sa mjesta gdje su trenutak ranije bile moje usne.“ (Muslim)
Danas se smatra sramotom i poniženjem za muškarca da pomogne ženi u kućnim poslovima. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je upravo tako postupao. Na pitanje šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio u kući Aiša, r.a., je odgovorila: “Bio je čovjek kao i ostali ljudi; krpio je svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sam sebe služio!”(Buharija, Ahmed, Tirmizi)
__________________________
Ali je možda jedan od najvećih mitova o tome kakav bi muškarac trebao biti ideja da bi muškarac trebao biti grub i osoran.
Blagost i nježnost se smatraju ženskim osobinama.
Pa kako onda tumačimo riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,: “U čemu se nađe blagost ukrasi ga a u čemu se nađe grubost unakazi ga.” (Muslim, Ebu Davud, Ahmed, Buhari u El-Edebul-mufred)
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, takođe je rekao: “Allah je blag i voli blagost u svakoj stvari.” (Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže)
A danas se blagost izgubila iz naših shvatanja o muškosti.
Zar nije strašno da dječak smatra da je „muškarac“ ako zviždi za djevojkama na ulici, ali ne smatra da je pitanje njegove muškosti ako posmatra kako neko zlostavlja neku ženu?
Zar nam se ne čini da naša shvatanja muškosti više liče na holivudske gangstere nego na našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem?
