Izraelski Državni zavod za statistiku ukazuje na pad stope rađanja kod palestinskih žena, a povećanje te stope kod Jevrejki.
Više od 60 godina stopa fertiliteta (plodnosti) kod palestinskih žena bila je daleko veća nego kod Jevrejki, dok novi podaci, koje je objavio izraelski Državni zavod za statistiku, pokazuju izjednačavanje između dvije strane u 2015. godini, odnosno 3,13 djece po svakoj ženi. Palestinski istraživači smatraju da postoji nekoliko razloga koji su doveli do toga.
Još od 1955. godine Izrael počinje vršiti analize broja poroda svake palestinske i jevrejske žene. U tom periodu Palestinke su imale daleko veći broj poroda, kada su rađale više nego dvostruko u odnosu na Jevrejke. U slučaju Palestinki prosječan broj živorođene djece po ženi iznosio je 7,1 a kod Jevrejki 3,6.
Godine 1975. stopa fertiliteta kod Palestinki iznosila je 6,8 djece, a kod Jevrejki 3,2 djece. Nakon 20 godina zabilježen je uzastopan pad i na jednoj i na drugoj strani. Tako je u 1995. godini broj poroda Palestinki spao na 4,2 djece, a Jevrejki na 2,6 djece.
Tačke podudaranja
Još od polovine 1990-ih pa do sada evidentirano je povećanje stope rađanja kod Jevrejki, dok se, nasuprot tome, stopa rađanja kod Palestinki smanjivala da bi se taj broj trenutno izjednačio i zaustavio na 3,13 djece po ženi.
Posljednji podaci izraelskog Državnog zavoda za statistiku ukazuju na to da pad broja poroda kod palestinskih žena podrazumijeva i muslimanke i kršćanke i Druzijke. Također, razlike ne postoje ni između ruralnog ili gradskog stanovništva, kao ni stanovnika sjevernog, centralnog ili južnog dijela zemlje.
S druge strane, natalitet Jevreja povećava se u svim kategorijama: kod istočnih i zapadnih Jevreja, jevrejskih sekularista, novih i starih doseljenika, u urbanim sredinama i društvenim komunama poznatim kao “kibuci”.
Nove statistike pokazuju da je najveći natalitet među Jevrejima zabilježen u Jerusalemu i Bnei Braku na okupiranoj palestinskoj teritoriji zbog velikog povećanja broja religioznih Jevreja u ta dva grada.
Profesor sociologije na Univerzitetu u Haifi Nihad Ali još od polovine 1990-ih prati promjene koje su se javljale u životima palestinskih i jevrejskih žena te utjecale na stepen plodnosti.
Posljednji podaci nisu iznenađujući za njega, ali ga čudi ovako ubrzan tempo rađanja kod jevrejskih žena i njegov pad kod palestinskih žena. Očekivao je da će se ove brojke podudarati tek nakon 20 godina, a ne sada.
Tumačeći razloge koji su doveli do toga, kaže da je arapska žena preuzela moderan način života od jevrejskih žena prelaskom iz ruralnih u gradska područja, a zatim i izlaskom na tržište rada, zbog čega dolazi do smanjivanja stope rađanja djece.
Demografski rat
S druge strane, jevrejska žena od polovine 1990-ih prelazi s teorije modernizacije i ideje urbanizma na teoriju demografske prijetnje, prema Alijevim riječima.
Ukazao je na to da većina istraživača u Izraelu stalno podsjeća Izraelce na demografsku opasnost, te da će broj Arapa u Izraelu u 2020. godini iznositi 40 posto, dok će u 2070. godini uveliko nadmašiti taj postotak. To je imalo velikog utjecaja na Jevrejke koje su živjele u maniji demografske opasnosti, zbog čega je došlo do značajnog povećanja stope rađanja.
Kad je riječ o podacima koje je objavio izraelski Državni zavod za statistiku nakon 20 godina, Ali smatra kako, najvjerovatnije, nije došlo do povećanja stope fertiliteta kod arapskih žena. Ako se izraelski režim nastavi ponašati kao i dosad, onda ćemo svjedočiti još većim neprijateljstvima prema arapskim građanima, kaže on.
S druge strane, Mohamed Musalihah, savjetnik za medije specijaliziran za pitanja Izraela, rekao je kako su stereotipi utemeljeni na strahovima i sumnjama Jevreja, budući da su progonjena i po svijetu razasuta manjina, bili glavni razlog da se krajem 19. stoljeća, preciznije, na kongresu u Baselu (Prvom cionističkom kongresu), obznane njihovi ciljevi za budućnost, odnosno da je nužno da žive u državi i entitetu koji će ih spajati kako bi se mogli razvijati i povećavati svoj natalitet.
Musalihah dodaje da su se Arapi s kvantitativnog usmjerili na kvalitativni aspekt kad je riječ o reproduktivnom obrascu. Palestinka je uspjela poboljšati svoj položaj i odigrati centralnu ulogu u obrazovanju, karijeri i učešću u društvu. To joj je pružilo mogućnost da utječe na budućnost svoje porodice u kvalitativnom, a ne kvantitativnom smislu.
Nasuprot tome, Musalihah potvrđuje da se pristup jevrejske porodice zasniva na kvantitativnom obrascu zbog nacionalnih i političkih ciljeva povezanih s povećanjem gustoće jevrejskog stanovništva u Palestini kako bi to bilo prepreka bilo kakvom budućem političkom rješenju.
Gay Bakhour, izraelski istraživač historije Bliskog istoka, prije nekoliko godina je rekao: “Moramo pobijediti Palestince u borbi natalitetom, i to kroz nacionalni projekt, za koji ćemo mobilizirati religijske figure kako bi se podigla stopa rađanja. To će biti naš odgovor na arapsku prednost na tom polju.”
