Ima već pet hiljada godina otkako Kinezi smatraju da je čovjek dio prirode, jedan mali djelić njene materije koja nosi u sebi nastajanje i nestajanje, negativno i pozitivno, muško i žensko, smrt i život, noć i dan, itd.
Poznato nam je da čovjekovo tijelo uvijek pokušava samo sebe da izliječi. Teorija kineske medicine koristi ovu činjenicu i mijenja čovjekovu nutrinu na način da podstiče čovjekovo tijelo da se liječi samo, prirodnim putem. Čovjekovo zdravlje odraz je onoga što se naziva vitalnom energijom ili skrivenom snagom koja se smatra normalnim životnim stanjem i ispunjava svaki organ u tijelu. Razlika između živog i mrtvog organizma ogleda se u postojanju, odnosno nepostojanju ove energije koja pokreće sve što je živo, bilo da se radi o čovjeku ili nečemu drugom. Poznato nam je i da je duhovna energija utjecajnija od materijalne. Da nije tako, čovjek ne bi nikada žrtvovao svoje tijelo za neki cilj u koji vjeruje. Vitalna energija je slična električnoj struji i magnetu, za koje ne znamo šta ih pokreće.
Ona nam daje snagu i sposobnost da se prilagodimo određenim situacijama. Njena reakcija na vanjske napade na tijelo se ponekad ispoljava u pojavi temperature ili povraćanja i drugim oblicima. Jedna od karakteristika te energije j este da ona ima kohezionu ulogu i održava organizam u njegovom obliku, a ima i obnavljačku ulogu. Ova energija vlada organizmom.
U njene funkcije spada i održavanje normalne temperature tijela i zaštita tijela od vanjskih napada kao i to da pomaže dijelovima tijela da izvršavaju svoju funkciju na zadovoljavajući način. Također je zadužena da transformiše hranu i kisik u vitalnu materiju koja kroz vitalnu energiju održava čovjeka.
Po kineskoj filozofiji ova energija je tajna života koja se nalazi u svemu na svijetu. Ona u svijetu teče po pravilu ravnoteže između negativnog (yin) i pozitivnog (yang) i regulira njihove međusobne odnose, Što znači da ne postoji ništa što je apsolutno yin, tj. negativno i da ne postoji ništa što je apsolutno yang, tj. pozitivno.
Ove dvije energije, pozitivna i negativna, ispoljavaju se u prirodnom obliku u pet osnovnih elemenata: drvetu, vatri, zemlji, mineralima i vodi. Svakom od ovih pet elementa pripada odgovarajuća klima, zvijezde, boja, osjećanja i organi. Tako i čovjek, kao i sve drugo u kosmosu, podliježe zakonu ravnoteže.
Ta sila ravnoteže neprekidno se kreće površinom tijela u linijama koje se zovu meridijani, uvijek u istom smjeru. Jačina kretanja te energije se razlikuje u ovisnosti o djelovanju različitih utjecaja, npr. napor, psihičko stanje, svakodnevni stresovi, ili u ovisnosti o prirodnim utjecajima, kao što su promjena godišnjih doba, mjesečeve faze, smjena dana i noći.
Na tijelu čovjeka nalazi se dvanaest meridijana koji se protežu kroz svaki dio tijela i svaki meridijan predstavlja jedan organ koji je odgovoran za određenu tjelesnu funkciju. Osim ovih dvanaest postoje još dva dodatna meridijana koji idu sredinom tijela, jedan ide duž prednje, a drugi duž leđne strane tijela (slika br. 19). Ovi meridijani se razlikuju od arterijskih, venskih i živčanih kanala.
Sto se tiče kretanja energije radi se o dinamičkom kretanju, ono je stalno, neusiljeno i skladno. To kretanje kao rezultat ima veliki broj vitalnih procesa koji se odvijaju u pojedinim organima. Ako na čovjeka utječe neki faktor doći će do rasipanja energije ili zatvaranja tih kanala a rezultat toga je gubitak ravnoteže, što stvara u čovjeku bolest.
Shodno sistemu meridijana u tijelu treba da znamo određene tačke na tim meridijanima koje se koriste za liječenje. Meridijani ne samo da služe kao kanali kojima teče energija, već služe i kao sredstvo unutrašnje komunikacije među organima tijela, te sredstvo putem kojeg tijelo komunicira sa okruženjem.
IZMEĐU ČOVJEKA l SVIJETA POSTOJI JEZIK… KAKVO JE MJESTO ABDESTA U NJEMU
To je jezik putem kojeg čovjek i svijet uspostavljaju odnos. Svaki vjernik koji se udaljava od harama i svega što je Alllah, dž.š., zabranio dobit će od Allaha nagradu i bit će voljen na nebesima i Zemlji.
Kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.,: “Zaista Allah, dž.š., kada zavoli jednog roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘O Džibrile, ja volim ovog roba pa voli ga i ti’, a onda Džibril zove na nebesima: ‘O meleki na nebesima, zaista Allah voli ovog roba pa volite ga i vi. .. ”’[1]
Između čovjeka i svijeta postoji jezik komplementarnosti i isprepletenosti. Na to upućuju i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji govoreći o obavljanju hadža kaže: “Koji god se musliman učeći telbijju odaziva Bogu, sa njim se odazivaju slijeva i zdesna svo kamenje, drveće i zemlja sve do kraja Zemlje, na sve četiri strane.”[2]
Kada se čovjek pokorava Allahovim naredbama i slijedi put koji je odredio Stvoritelj kosmosa, u njegovom srcu sija svjetlo vjere i biva zadovoljan sobom, svojom porodicom i čitavim kosmosom. Otuda dolazi sklad između čovjeka i svega što se klanja Allahu: bilja, životinja i mrtve prirode.
Sve stvoreno u svijetu slijedi put koji je Allah odredio. Čovjek je jedno od Allahovih stvorenja. Tako, ako se i on pridržava tih propisa, čitav svijet će biti jedna skladna cjelina koja slavi ime svoga Gospodara.
Neka se čovjek čisti svim sredstvima za pranje, ali ako ne uzima abdest neće postići harmoniju sa svijetom. Jer abdest ne predstavlja samo fizičko pranje nego se njime čovjekova duša okreće svome Stvoritelju i to se odražava na sve organe tijela.
U ČEMU JE TAJNA HARMONIJE IZMEĐU ČOVJEKA l SVIJETA?
To je duhovna energija vjere, energija ravnoteže u najprefinjenijem obliku. Plodovi te energije jasno se pokazuju u tijelu i duši čovjeka, kao što kaže Ibn Abbas, r.a.: “Zaista dobro djelo daje sjaj licu i svijetlost u srcu, povećanu nafaku, snagu u tijelu i djeluje da drugi vole onoga ko takvo djelo čini. A loše djelo, uistinu, stvara crninu i tamu na licima, slabi tijelo, umanjuje nafaku i prema onome ko učini takvo djelo budi mržnju u srcima drugih ljudi”.
Abdest zaista vraća snagu u tijelo čovjeka, čisti čovjeka od grijeha i loših djela, jer grijesi i loša djela utječu na fizičko i psihičko stanje čovjeka čime čovjek gubi snagu a lijek za to je abdest. Muslim u Sahihu bilježi hadis koji je prenio Amr ibn Abese; naime Amr ibn Abese je zamolio Poslanika, s.a.v.s., kazavši: “Božiji Poslaniče, pričaj mi o abdestu?” A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svaki od vas koji uzima abdest pa pri tome ispere usta i nos, niz bradu će mu zajedno sa vodom otići grijesi sa lica; kad opere ruke do iza laktova, niz prste će mu otići grijesi sa ruku; kad učini mesh, sa vodom će niz kosu otići grijesi njegove glave; kad opere noge do iza članaka, sa vodom će niz nožne prste otići grijesi njegovih nogu; kad ustane i klanja, zahvali se Allahu, dž.š., i veliča Ga onako kako Njemu dolikuje i preda srce Allahu, dž.š., poslije toga će biti lišen grijeha i bit će kao na dan kada ga je majka rodila”. (Bilježi Muslim)
Kada bi se čovjek oprao svim sredstvima za pranje a ne bi izvršio radnje koje su vezane za abdest, kao što su potiranje i pranje između prstiju i pranje dijelova tijela koje nam je naredio Mudri da peremo, ipak ne bi dosegao tu ravnotežu.
