“MOJ MUŽ JE POGINUO samo 15 dana nakon našeg vjenčanja…
Motor mu je uzeo život :(…Velika tuga koja je postala još veća kada sam mjesec dana kasnije saznala da sam trudna.
Mnogo toga u kratkom periodu za djevojku, ženu od samo 20 godina!
Moji roditelji su mi govorili da ne bih trebala roditi, da ne dovodim sebe u još težu situacju, a roditelji mogu tragično nastradalog muža su me bukvalno molili da im rodim unuče, pogotovo je na tome insistirala moja svekrva.
Nisam znala šta da radim, koga da poslušam. Kada sam navršila tri mjeseca trudnoće odlučila sam da ipak rodim, pogotovo jer sam saznala da nosim mušku bebu.
Oduševljene na strani roditelja mog muža, tuga na strani mojih roditelja. Porodila sam se prije 8 mjeseci, hvala Bogu rodila zdravu bebu tešku 4.350 grama.
Vjerujte da je moja svekrva pored mene provela 45 dana i 45 noći, ugađala mi ne sve moguće načine, osjećala sam se kao kraljica pored nje, jadnica je smršala za to vrijeme preko 5 kg, a nije da je nešto debela.
Ona i svekar su se baš posvetili mom sinu, njihovom unuku, juče mi je rekla da slobodno tražim da se ponovo udam… žele čak da mi prepišu stan koji su kupili njihovom sinu… PROKLETI MOTOR :(… mogli smo uživati u životu”.
