Mogli bismo reći da pod duhovnom krizom podrazumijevamo onu situacija kada smo se na neki način prisiljeni okrenuti potrebama svoga duha; kada se lakše ili teže razbolimo; kada se raspadne cijeli naš svijet koji poznajemo; to su situacije u kojima se javlja razvod, nesreće, financijski gubitak, smrt voljene osobe, piše Atma.
U takvim situacijama samo se rijetki zapitaju što to čine krivo i kako to mogu ispraviti, dok većina okrivljuje druge ljude ili samoga Boga za ono što im se dogodilo. No, samo oni prvi imaju priliku izvući pouku, promijeniti ono što se mora, naučiti oprostiti i, ono što je najvažnije, nesebično prihvaćati i voljeti. Međutim, kao što to obično biva, prije velikih potresa uvijek nam dolaze prvo oni mali kao upozorenja, a njih često ne shvaćamo ozbiljno ili još gore, u cijelosti ih ignoriramo. Kada ne čujemo šapat, čut ćemo krik.
Iako većina čovječanstva živi u blaženom neznanju o sebi i potrebama svoga duha, nekolicina hrabrih spremna je preuzeti odgovornost za svoj život i učiniti ono što je potrebno. Zapravo, to nas naš duh poziva da mu se vratimo i saslušamo ga. Jer, na ovu zemlju, u ovo tijelo, došli smo sa sviješću i zadatkom u određene uvjete i okolnosti da bismo naučili i stekli određena iskustva.
Svakodnevno se u praksi susrećemo s problemima zdravlja koji u svojoj pozadini kriju dublje potrebe i probleme za razrješavanje. Najčešće nam tijelo šalje signale da s našim životom nešto nije u redu i da treba stati i vidjeti što se zapravo događa. No, to rijetko tko uradi. Ako nekoga boli glava, naprosto uzme aspirin i pritom ne razmišlja i ne pita se što je dovelo do glavobolje. I sami smo morali proći kroz mnoga bolna iskustva kako bi saslušali i čuli potrebe duha, jer je to u nama zahtijevalo potpunu promjenu. Ta se promjena često toliko razlikuje od života koji smo do tada vodili da ne čudi što je tako teško prihvaćamo. Ona sa sobom donosi puno preispitivanja, ogromnu količinu osobnog poštenja i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Opiranje tom novom i drukčijem načinu života, odnosno poslu, znači još jednu prekretnicu koju um ne prihvaća. Tijelo taj razdor često ne podnosi pa se može i razboljeti.Vjerojatno ćete se i sami prepoznati u sličnim okolnostima. Većina se ljudi danas ne bavi stvarima i poslom kojega vole. A treba samo pokušati. Ne možete ne uspjeti. Koliko bi nam to donijelo radosti teško je i opisati. No, svi igramo na kartu sigurnosti, a jedino je promjena sigurna.
Praktični savjeti
Većina nas “gura” rijeku umjesto da teče s njome. Pitanje je što možemo učiniti i kako. Evo nekoliko savjeta.
1. Ako ste na bilo koji način bili upozoreni (bolest, nesreće, gubitak), tada stanite. Ma što radili do tada, stanite. Ma koliko svijet tražio akciju, stanite. Brojite do milijarde ako treba, samo stanite.
2. Meditirajte, kontemplirajte, uđite u unutarnju “prazninu” i čujte što vam Bog govori. Ako samo molite, a ne mirujete, tada ne možete čuti.
3. Onoga trenutka kada ste saznali što vam je činiti, molite (Boga, anđele, vodiče, ili onome kome se molite za pomoć kada vam je potrebna) i pomoć će doći na razne načine. Budite samo pažljivi da biste to mogli zamijetiti.
4. Tražite podršku u skupini za samorazvoj, među prijateljima, obitelji, terapeutima… Važno je imati podršku.
5. Raščistite svoj odnos s Bogom i Ljubavlju (poimanjem Boga i ljubavi, oca i majke).
6. Odredite sebe! Počnite sebe gledati kao na savršenu Božju kreaciju, a ne manipulirati sobom i drugima na način “dam-daj”.
7. Učinite ono što treba unatoč strahu, nedoumicama, boli i svemu ostalome.
8. Imajte povjerenja da je sve u redu i da se sve odvija onako kako treba. Okrenite se k sebi zato da bi bili sretniji, ispunjeniji, bogatiji i da bi živjeli u blagostanju. Budite sebični da bi mogli biti nesebični. Ne možete se odreći ničega što nemate ili niste imali. Živite! “Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”, rekao je Krist prije 2.000 godina.
