Ostale stranke – izuzimajući Srpske radikale Vojislava Šešelja i Socijaliste Ivice Dačića koji mogu računati na dvocifrenu podršku birača – vrte se oko pet posto glasova, što je cenzus za ulazak u Skupštinu Srbije.
Srpsko izborno klatno očito se pomjera skroz udesno. Na političku scenu se na velika vrata vraća ekipa političara koja je vodila Srbiju pred rat na Kosovu. Sve je isto (ili naoko isto) samo nema Slobodana Miloševića. Tu su u prvom planu već četiri godine i Tomislav Nikolić, i Aleksandar Vučić, i Ivica Dačić, a sada im se priključuje njihov stari idol i lider – Vojislav Šešelj.
Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije, Čeda Jovanović, bivši potpredsjednik u Vladi pokojnog Zorana Đinđića, Bojan Pajtić, Zoran Živković, Nenad Čanak i drugi bivši lideri DOS-a, mogu eventualno računati na poslaničke mandate, ali to je daleko od njihove nekadašnje moći i uloge.
Vesna Pešić, prvakinja srpske demokratske scene, u intervjuu „Avazu“ izražava zabrinutost da će na vlast u Srbiji doći ultradesničari. Taj strah jeste realan, ali glavni krivci za pobjednički marš nacionalista i neofašista su upravo „nasljednici“ Zorana Đinđića, koji su privatizacijskim mućkama, korupcijskim aferama, pljačkom javnih preduzeća i koketiranjem sa također desničarem i nacionalistom Vojislavom Koštunicom, ljudima u Srbiji zgadili sve što se kiti „demokratskim“ prefiskom.
Zato danas Srbiji nisu ni potrebni izbori da bi se znalo da će bivši radikal, patetični Aleksandar Vučić i dalje biti premijer, a da će vođa radikala Vojislav Šešelj biti vođa opozicije.
Zoran Đinđić se vjerovatno prevrće u grobu. Ljudi sa kojima je rušio Miloševića i pokušao da izgradi demokratsko društvo u demokratskoj Srbiji, sveli su se na dezorijentirane ovce koje čekaju na milost pastira Vučića u čijim je rukama odluka da li će im u prazne jasle položiti koje zrno vlasti.
