Kampanja za predsjedničke izbore u Srbiji već je dotakla dno. Vlast i opozicija nastavljaju kopati još dublje. Stepen uvreda i propagande iznenadio je i one koji su već navikli na živopisnu političku scenu u Srbiji.
Kada se upozoravalo da će kampanja za predsjedničke izbore u Srbiji biti prljava, niko nije računao da će se ona pretvoriti u neprekidni niz medijskih smicalica i podmetačina i rat u kojem se ne biraju sredstva. Opozicija tome daje svoj doprinos, ali vlast ipak prednjači, jer i posjeduje kontrolu nad daleko većim brojem štampanih i elektronskih medija. Koliko je nizak nivo ove političke utakmice svjedoči i šala iz popularne tok-šou emisije Ivana Ivanovića, a čije koautorstvo je pripisano opoziciji, kako premijer Aleksandar Vučić ima „mikropenis“, i koja je nakon toga postala svakodnevna tema medijskih i političkih diskusija. Mikropenis, makroekonomija, zapaljene društvene mreže, opozicija sprema ukrajinski ili makedonski scenario, neka biraju banderu ako pokradu izbore, opozicioni lideri su jadni i bijedni NATO plaćenici… To je ambijent u kome se odvija predizborna borba za budućeg predsjednika Srbije.
Naprijed u prošlost
Kampanja kojoj smo svjedoci samo je ogolila političke pozicije i vlasti i opozicije, ocjenjuje za DW književnik Filip David. „Tabloidi zapravo diktiraju temu dana i to je karakteristika ove kampanje. Ali, ono što je meni daleko zanimljivije je da su se aktuelne vlasti potpuno vratile u devedesete godine, i to ne samo po idejama i po onome što govore, nego i po ljudima koji te kampanje vode. Za njih je najtragičniji datum u novijoj srpskoj istoriji 5. oktobar 2000. godine, i od tog datuma je po njima sve krenulo naopako. A prije toga je po njima valjda bila neka idila.”
Političke strasti su toliko podignute da sama kampanja nije iznenađenje, ističe za DW novinarka nedeljnika „Vreme“ Tamara Skrozza. Ali iznenađenje ipak jeste ponašanje medija: „Zaista nisam očekivala da će se na naslovnim stranicama novina svakodnevno pojavljivati potjernice. A onda imate i sve te prostačke naslovnice. I bez obzira na to koliko smo znali da je veliki broj srpskih medija daleko od profesionalnih standarda, ipak smo iznenađeni tom količinom banalnosti i prostakluka. A možda to i jeste poenta, da nam se sve to smuči, i da nam se mediji do kraja ogade“.
Poseban rječnik za Jankovića i Jeremića
Vlasti su u tom kontekstu čini se formirale poseban rječnik kada se komentarišu predsjednički kandidati Saša Janković i Vuk Jeremić, koji su i najozbiljniji protivnici kandidata vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića. Tabloidni napadi na te kandidate, kao i saopštenja SNS koja kao da su prepisana iz rječnika primitivizma: „NATO i DOS-ovski kandidati“, „Povraća nam se od Jankovića“, „Opasne psihopate“, „NATO sluge prave haos“, „Joj Srbijo ako vas ovi uzjašu“, „Jeremić je mali jadni bednik koji bi želeo da postane Vučić“ – samo su dio repertoara uvreda na njihov račun.
Tamara Skrozza napominje da je tih i takvih napada na protivnike režima bilo i ranije, ali da su oni sada samo fokusiraniji na ova dva imena. „Ali, možda je upravo zbog toga trenutak da se građani zapitaju, bez obzira za koga će glasati, da li su to vrijednosti za koje će glasati? Mi 2. aprila ne glasamo samo za ovog ili onog kandidata, nego i za ili protiv države u kojoj će neko biti označen, bez ikakvih dokaza, kao neko ko je krvi žedan, kao izdajnik, ili prodana duša. Jer, u takvoj državi i moja djeca jednog dana mogu završiti na naslovnicama tabloida.”
Stvari dovedene do apsurda
Taj banalni i prostački diskurs ima dva cilja, smatra Filip David. „Jedan je da se iznesu neke očevidne laži i da se na taj način kompromituju politički protivnici. Pošto vlast najveću opasnost vidi u Jankoviću i Jeremiću, to je pokušaj da se oni kompromituju i na ljudskom, a ne samo na političkom planu. Ono što je opasno je što neki običan čovjek, negdje u provinciji bez informacija, vjeruje u sve to, i to nije bez uticaja. A drugi cilj je da se sve to dovede do apsurda. Da se pokaže koliko je sve to besmisleno, da su izbori besmisleni, da je potpuno besmisleno postojanje nekog opozicionog mišljenja. A pored toga ne postoji nikakva mogućnost da se od tih laži i prljavština odbranite.“
„Rječnik u ovoj kampanji, za koji je malo reći da je uličarski, stoga potpuno ukida bilo kakvu mogućnost normalnog političkog nadmetanja“, ističe Filip David. Tamara Skrozza misli da je poenta ovakve kampanje „da se sve svede na to da je ljudima dosta i medija, i informisanja, i da će pustiti da se politika dešava van njih i pored njih. Mislim da je to neki krajnji interes: da se i pored silnih medija živi u informativnom mraku. A na pragu smo toga. Jer, i pored svog tog obilja informacija mi imamo ljude koji su sve manje zainteresovani za ono što se dešava oko njih, a sve više za ono što je njihov lični, dnevni interes.“
Šta se krije iza prljave kampanje?
Vlast kao dodatnu vrstu pritiska na javnost, kao dio kampanje širenja straha, koristi tvrdnje kako čelnici opozicije spremaju nekad ukrajinski, a nekad makedonski scenario. Postoje i različite verzije da li će se to dogoditi prije, za vrijeme, ili nakon izbora. Tamara Skrozza kaže da je to posebna vrsta manipulacije, koja je inače zabranjena novinarskim kodeksima. „A nama se to ne dešava samo u medijima, nego i na političkom i državnom nivou. To je u suprotnosti sa društvom koje pretenduje da bude demokratsko, jer vi ne možete u takvom društvu da plašite ljude kako će ova ili ona ličnost da izazove krvoproliće, a sve to tvrdite takođe bez ikakvih dokaza i racionalnih osnova“.
Često se upozorava da je ovakav politički folklor u Srbiji samo dimna zavjesa iza koje se krije čitav niz teških i neriješenih pitanja, od problema Kosova pa do ekonomskih problema. „Mi imamo jedan dugačak niz plasiranja dezinformacija, afera, uzbuna, i slično, kojima je cilj da zamaskiraju nešto dublje, veće i opasnije“, smatra Tamara Skrozza. „U tom smislu ni ovaj rječnik ni ova kampanja nisu nikakav izuzetak. Pravo pitanje je šta ovog puta oni zaista zamagljuju? Na to pitanje nemamo odgovor, a da nas mažu, lažu i bacaju dimne zavjese je sasvim izvjesno. Recimo, dok smo se mi bavili Republičkom izbornom komisijom (RIK) i rezultatima izbora, baš te noći je rušena Savamala. I dok se mi sada bavimo time ko je plaćenik i izdajnik, i da li Jelena Maćić hoće da vješa na bandere, i da li Vučić ima mali ili veliki penis, nama se sasvim sigurno iza leđa događaju stvari koje će presudno da utiču na naše sudbine“.
