Uprkos oštrim riječima, analitičari sumnjaju da će napeti odnosi naštetiti trgovinskoj razmjeni, vrijednoj 35 milijardi eura.
Pitanja o kojim se spore Turska i Njemačka sve se više gomilaju na pregovaračkom stolu, što dovodi i do podizanja napetosti u relacijama između dvije države, uprkos sporazumima o trgovinskoj, ekonomskoj i vojnoj saradnji ove dvije članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO).
Posljednji takav primjer je poziv koji je Ankara uputila njemačkim građanima turskog porijekla da ne glasaju za vladajuću stranku na predstojećim izborima.
Spor je eskalirao pozivom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Nijemcima turskog porijekla da ne glasaju za Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), koju predvodi kancelarka Angela Merkel, na izborima u Njemačkoj koji se očekuju u septembru, kao odgovor na rigidan stav Berlina o nastavku evropsko-turskih pregovora vezano za sporazum o carinskoj uniji.
Erdogan je rekao: “Pozivam sve moje građane u Njemačkoj da ne podrže ni CDU ni SPD ni Zelene. To su sve neprijatelji Turske”. Njemačka je veoma brzo uputila kritike na račun Erdoganovih izjava, koje je njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel opisao kao “jedinstveni akt miješanja u suverenitet naše zemlje”.
Turski referendum
Cahit Tuz, istraživač u Centru Ankara za istraživanje i strateške studije, komentirao je izjave njemačkog ministra vanjskih poslova, rekavši da su se Nijemci prvi umiješali u turski demokratski proces kada je Berlin pokušao utjecati na rezultate referenduma o ustavnim promjenama u Turskoj, koji je održan u aprilu 2016. godine.
Tuz je podsjetio na žestoke izjave jednog broja njemačkih zvaničnika u kojima su pozivali građane Turske da glasaju “ne” na referendumu za izmjenu Ustava za prelazak sa parlamentarnog na predsjednički sistem u državi.
Također je istakao da je Berlin zabranio trojici zvaničnika iz vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), među kojima je bilo i ministara, da se susretnu sa Turcima u Njemačkoj, kojih ima tri i po miliona u toj državi, kako bi im izložili stavove stranke u pogledu izmjene Ustava.
Turski list Yeni Safak objavio je prošle sedmice izvještaj u kojem se navodi da je turski general Adil Oksuz viđen u jednom od turskih restorana u njemačkom gradu Hanoveru. Oksuzu se na teret stavlja da je glavni izvršitelj pokušaja neuspjelog vojnog udara u ljeto prošle godine.
Izručenje Oksuza
Nakon objavljivanja izvještaja u turskim medijima, ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Cavusoglu je izjavio kako je njegova država uputila Njemačkoj diplomatsku notu u kojoj se zahtjeva izručenje Oksuza Ankari, te potvrda istinitosti informacija, navedenih u izvještaju, da je Oksuz dobio dozvolu za boravak u Njemačkoj.
Tuz kaže da Njemačka pruža utočište brojnim osobama umiješanim u pokušaj vojnog udara i da vladaju zategnuti odnosi između dvije države, no gomile dokaza i dokumenata koji govore o tome da se Oksuz nalazi u Njemačkoj predstavljaju otvoreno kršenje turskih crvenih linija. Adil Oksuz je drugi čovjek organizacije koji se tereti za planiranje pokušaja vojnog udara, odmah nakon predvodnika pokreta Fethullaha Gulena.
Turski mediji su uputili oštre kritike Berlinu i njemačkoj kancelarki Merkel, optužujući Njemačku da provodi rasističku politiku, te za savezništvo sa globalnim terorizmom kako bi napali Tursku.
Mediji u Turskoj su, također, usmjerili svoju pažnju na evropske stavove suprotne onom u Berlinu koji odbija nastavak pregovora o carinskoj uniji. Jedan od takvih stavova je i izjava Alana Duncana, britanskog ministra odgovornog za Evropu i Ameriku, za vrijeme posjete Turskoj kada je rekao da međunarodna zajednica mora razumjeti koliko je iskustvo propalog pokušaja puča 15. jula 2016. “šokiralo i uzdrmalo” Tursku i njen narod.
Trgovinska razmjena
Uprkos svemu navedenom, Tuz odbacuje mogućnost da će se stvari razvijati u pravcu prekida odnosa ili njihovog zamrzavanja, uzimajući u obzir veliki obim trgovinske razmjene između Ankare i Berlina. Njemačka je najveći trgovinski partner Turske sa trgovinskom razmjenom od 35 milijardi eura godišnje. Ankara je prije dva mjeseca izjavila kako radi na tome da se trgovinska razmjena udvostruči na sedamdeset milijardi eura.
Ahmed Kaud, pisac i istraživač u oblasti prava i međunarodnih odnosa, također odbacuje mogućnost da će se neslaganje između dvije države razviti u pravni spor pred međunarodnim instancama, te daje prednost mišljenju da neslaganja neće ići dalje od političkih prepucavanja. Diplomatska eskalacija, oživljavanje spornih pitanja, razmjena optužbi i huškanje u medijima predstavljaju najvažnije adute za vršenje uzajamnog pritiska između Berlina i Ankare, dodaje Kaud.
Istakao je da rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda br. 103/36 iz 1981. propisuje da ni jedna država nema pravo intervenirati direktno ili indirektno, iz bilo kojeg razloga, u unutrašnja ili vanjska pitanja druge države.
Kaud kaže da je Turska pribavila mnoge dokaze o njemačkoj umiješanosti u turski referendum o ustavnim promjenama, ali da ih nije predočila nikakvom međunarodnom sudskom tijelu, svjesna da to neće donijeti nikakve rezultate.
