Podsjetio je da je tokom protekle godine više ljudi bilo primorano da bježi nego ikada ranije do kada je zabilježeno. Širom svijeta, blizu 60 miliona ljudi je raseljeno uslijed sukoba i progona. Blizu 20 miliona njih čine izbjeglice, a više od polovice su djeca.
Njihov broj, kaže, ubrzano raste svakoga dana i na svakom kontinentu. Tokom 2014. godine, svakog dana u prosjeku je 42.500 ljudi postajalo izbjeglicama, tražiteljima azila ili interno raseljenim osobama, što je četiri puta više nego prije samo četiri godine.
“Ovi ljudi se uzdaju u nas da bi preživjeli i dobili nadu. Oni će pamtiti naša djela. Pa ipak, dok se ova tragedija odvija, neke zemlje, koje imaju najviše mogućnosti da pomognu, zatvaraju svoja vrata pred ljudima koji traže azil”, ističe Guterres.
Upozorava da se granice zatvaraju te da sve više ljudi biva vraćeno natrag, i da neprijateljstvo prema tim ljudima raste. Putevi za legitiman bijeg iščezavaju, a humanitarne organizacije poput UNHCR-a jedva sastavljaju kraj sa krajem, nesposobne da zadovolje sve veće potrebe ovako masivne populacije žrtava.
“Stabilnost u svijetu se raspada ostavljajući za sobom brazdu raseljenosti kakvu ne pamtimo. Svjetske sile postale su pasivnim posmatračima ili udaljenim igračima u sukobima koji toliko mnogo nevinih civila protjeruju iz svojih domova”, ističe on.
Kako je rekao, u ovom svijetu koji ratuje, u kojem su odnosi snaga nejasni, a nepredvidljivost i nekažnjavanje postali ime igre, sada je hitno potrebno da svi oni čiji se glas sluša više od glasa sukobljenih strana, ostave međusobne razlike po strani i ujedine se da bi stvorili uslove za okončanje krvoprolića.
No, naglašava da, u međuvremenu, svijet mora ili kolektivno primiti na svoja leđa teret pomoći žrtvama rata, ili riskirati da stoji po strani dok manje bogate zemlje i zajednice koje zbrinjavaju 86 posto izbjeglica u svijetu, postaju preopterećene i nestabilne.
Mišljenja je da je ovo opasan put, kratkovidan, moralno pogrešan i, u nekim slučajevima, predstavlja kršenje međunarodnih obaveza, ali, kaže, kucnuo je čas da prestane skrivanje iza varljivih riječi. Bogatije nacije moraju priznati da su izbjeglice žrtve koje bježe od ratova koje one nisu mogle da spriječe ili zaustave.
“A onda bogatije zemlje moraju odlučiti da li će na sebe preuzeti svoj dio, kod kuće ili u inozemstvu, ili će se skrivati iza zidova dok se sve veća anarhija širi svijetom. Što se mene tiče, izbor je jasan, ili dozvoliti nekontrolirano širenje raka prisilnog raseljavanja, ili se zajednički izboriti sa ovom krizom”, kazao je Guterres.
Zaključio je da je sada potrebno da svijet ponovno iskaže svoju privrženost Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. godine i njenim principima “koji su nas učinili snažnima”, saopćeno je iz UNHCR-a.
