Pretpostavlja se da se najmanje 25 tisuća izbjeglica nalazi na grčkom otoku Lesbosu. U glavnoj luci je već veliki broj ljudi, a nove izbjeglice stižu svakodnevno.
Stotine, a nekada i tisuće izbjeglica svakodnevno pristižu na obale Lesbosa. Dolaze u pretrpanim čamcima iz Turske. Većina su Sirijci. Dolaze cijele obitelji, umorni i iscrpljeni.
“Nisam htjela otići, ali morala sam zbog djece. Ne idu više u školu ni na fakultet, tamo više nema života, samo strah. Nismo imali izbora”, kaže Rojin, izbjeglica iz Sirije.
Nedaleko odatle, čamac na horizontu. Potom još jedan, pa još jedan. Motor jednog gumenog čamca se pokvario pa su jednostavno plutali.
Plač, povici pa eksplozija radosti
Čuje se plač i povici ljudi da im se pomogne. Struja ih je dovela do obale. A sljedećeg trenutka, eksplozija radosti. Ali, ljudi su vrlo preplašeni. Tihim glasom, Reema kaže: “Bojim se, prepušteni smo sami sebi”.
“Više ne vrijedimo ni pet para. Postali smo roba i mnogi zarađuju na nama. Postali smo smo roba kojom se trguje”, kaže Reemin otac Suleiman.
“Kilometrima unaokolo nalaze se nebrojene gomile pojasa za spašavanje koje izbjeglice ostave ovdje čim se iskrcaju. Tu je i mali pojas. Samo zamislite bebu na jednom od onih čamaca. Izbjeglice putuju u gumenim čamcima. Po iskrcavanju, odmah ih probuše u strahu da će ih vratiti u Tursku. Međutim, ovdje nema nikoga ni da im pomoge”, izvještava reporterka Al Jazeere Hoda Abdel Hamid.
Potom pješače satima. Najbliže prihvatilište i centar za registraciju udaljeni su četrdesetak kilometara od obale.
“Očekivao sam da će nam policija pomoći, barem prvu noć. Nemamo ni hrane, ni vode. Nisam mogao ni zamisliti da ću doživjeti sve ovo. U Europu možete samo preko krijumčara. Morali smo ovdje doći kako bi ostali živi”, kaže Ahmed, izbjeglica iz Halepa.
‘Pod granatama manje ponižavajuće’
Mali Mustafa i njegov mlađi brat Hamdo su preumorni. Izbjegli su iz sirijske pokrajine Idlib jer ih roditelji nisu mogli zaštiti.
“Govorim im – idemo u bolji život, ali nisam ni slutila da će biti ovako teško. Da sam znala, ostala bih u Siriji pod granatama. Manje je ponižavajuće. Ali sada je kasno”, kaže Om Mustafa, izbjeglica iz Deraae.
Ne zna se koliko je izbjeglica na Lesbosu. Gradonačelnik procjenjuje da ih je približno 25.000 došlo na otok. Lokalne vlasti se ne mogu izboriti s priljevom izbjeglica i traže hitnu financijsku pomoć, dok veliki broj ljudi čeka u luci.
Proces dugo traje, napetost često preraste u sukob. Ali oni koji dolaze nemaju izbora nego da čekaju, prije nego krenu dalje u Europu.
