Adnan Skenderi, Bošnjak iz sela Jablanice kod Prizrena, došao je u Njemačku prije 17 godina. Sada je predao zahtjev za državljanstvo i nada se da če na ovaj način završiti integraciju u Njemačkoj.
Porodica Skenderi je u Njemačkoj prošla jako dugačak i trnovit put. Dok je stigao do apliciranja za državljanstvo, on je sa svojom porodicom trebao pretrpijeti velike poteškoće. Ali 48-godišnjak se nikad nije obeshrabrio i predavao.
Prve korake je započeo sa svojom porodciom u Marbachu u Njemačkoj. Prvo je otvorio lokal za popravku kompjutera, dok danas radi kao IT nadzornik u gradskoj administraciji Marbach.
“Za nas nema povratka, mi smo ovdje jako dugo”, kaže bivši profesor engleskog jezika, i dodaje da je pronašao dobar posao.
“Uzimao sam stare kompjutere sa smeća, popravljao ih samo da bi steko znanje i da bi bio spremniji da pronađem posao”, rekao je on za “marbacher zeiung”.
Historija bježanja u Njemačkoj za porodocu Skenderi počela je 1998. godine. Kao asistent mladih reprezentativaca bivše Jugoslavije u karateu, Adnan se sa svojom kćerkom Semrom, tada 12-godišnjakinjom, prvo stacionirao u Francuskoj. Kasnije je stanovao u Neckarweihingenu u Njemačkoj kod svojih rođaka, a onda su došli njegova supruga i sin Semir.
“Tada je bilo vrijeme kada je sprska vojska krenula u veliku ofanzivu protiv OVK (UČK)” prisjeća se Skenderi svog napuštanja Kosova i njegovog rizika.
Tako je živio zajedno sa porodicom osam godina u Njemačkoj.
Ova sreća ga je pratila svo do 2006. godine. Savezna vlada je u to vrijeme donijela novi zakon koji glasi “izbjeglice koje su uplaćivale u penzijske fondove više od pet godina imaju pravo da ostanu u Njemačkoj.
Zanatlija Skenderi je ispunjavao ove uslove, ali je u septembru trebao napustiti zemlju prije nego što je zakaon stupio na snagu.
Nažalost skoro da je napustio zemlju, zato što nije aplicirao za politički azil:
“Trebao sam brzo napustiti ovo mjesto i da odem u jedan kamp za izbjeglice u Karlsruhe, ali nakon nekoliko odlaska-dolaska, ponovo sam se vratio sa svojom porodicom u Marbach”, kaže on.
Rasprava na sudu je prošla bezuspješno, ali tokom ovog perioda porodica Skenderi je dobila zvanično status izbjeglica.
I sada kad su prošle još 8 godine, oni imaju pravo da apliciraju za njemačko državljanstvo.
“Nadam se da jedan izvod rođenih ne igra veliku ulogu”, rekao je on nakon rasprave sa nekoliko zvaničnika u uredu za migracije u Ludwigsburgu.
Adnan Skenderi prije mnogo godina imao je srpski pasoš, koji je dostavio njemačkim vlastima i ne vidi nikakvu mogućnost da podigne neki kosovski dokument.
Integracija porodice Skenderi je zahvatila i treću generaciju. Semir, 24-godišnjak je završio školu Mehatronike, dok kćerka, Semra, sada 29-godišnjakinja, koja ima veliku praksu u tržnim prodajnim centrima, zajedno sa svojim suprugom i sinovima Nihadom i Darifom živi u Zuffenhausenu.
“Veći smo stranci na Kosovu nego ovdje”, kaže djed Adnan Skenderi, koji je nastavio sa svojim hobijem karateom.
Na teritoriji grada on menađira i jedan kurs o sportu.
