Vojna divizija iz San Antonija u Teksasu na ovoj fotografiji posljednji put pozdravlja svog vučjaka Dejzi, koja odlazi na eutanaziju zbog bolesti.
Vojnici su stali pored veterinarske ambulante u kojoj se vršila eutanazija da bi joj odali počast i salutirali joj.
Dejzi je bila trenirani pas u sklopu tima za suzbijanje narkotika. Njen partner, pukovnik Pol Olmos nikada nije imao svog psa, ali je ljubav i bliskost koju je imao sa Dejzi nešto što nikada prije nije osjetio.
– Ja sam neženja i nemam porodicu u ovom gradu. Zato sam svakog slobodnog vikenda dolazio po nju i vodio je u park da se istrči. Mnogo smo vremena provodili zajedno – priča pukovnik.
Ipak, u januaru ove godine primijetili su da nešto nije u redu sa Dejzinom nogom. Poslije nekoliko pregleda utvrđeno je da ima tumor i odmah je dobila terapiju. Za to vrijeme bila je razriješena dužnosti u vojsci.
Zbog nezgodnog mjesta na kom se nalazio, veterinari nisu mogli da operišu tumor, jer bi se onda proširio po ostalim organima. Eutanazija je obično posljednja opcija, ali ljekari nisu imali izbora, jer je Dejzi bila u velikim bolovima.
Na dan eutanazije, svi vojnici koji su radili sa Dejzi su se poređali u kolonu ispred veterinarske klinike, a potom su joj salutirali dok je prolazila. Iako je svima ovaj događaj bio veoma emotivan, njen odlazak najteže je podnio pukovnik Olmos.
– Ovi psi su naše braće i sestre. Sa Dejzi sam provodio i po 14 sati dnevno. Godinama smo bili samo nas dvoje. Ona će zauvijek biti moj partner – izjavio je pukovnik Olmos.
