Nije prošlo ni dva dana otkako su u javnost procurili milioni dokumenata o poreskim oazama, offshore kompanijama, korupciji, sukobu interesa, u aferi koju do sada nazivaju „najvećom nakon WikiLeaksa“ – “Panama papers” (Dosje Panama), nakon godina rada novinara iz stotinu redakcija iz cijelog svijeta.
U srijedu je već ostavku podnio islandski premijer Sigmundur David Gunnlaugsson.
Novac je navodno prebacivan na tajne račune preko advokatske firme Mossack Fonseca, a dokumenti se odnose na 40 godina rada ove firme koja je otvarala offshore račune u poreskim oazama. Na spisku je više od 140 političara, sportista, svjetskih zvijezda…
U državama koje su obuhvaćene istragom našla su se i Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska… sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije.
Istražili smo kakve će i da li će ikakve posljedice biti po region, koji željno iščekuje prva imena koja su eventualno utajila novac preko Mossack Fonsece.
Za sada se zna da su na spisku tri firme iz Hrvatske, a i imena umiješanih iz Srbije. Podaci o BiH bit će objavljeni krajem aprila, a nezvanično se već spominju dvije kompanije iz bh. entiteta Republike Srpske – Birač i Farmalend.
Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banje Luke, vjeruje da bi se objava ovih dokumenata mogla odraziti na globalnom nivou kroz afere, dovesti do smjena pojedinih visokih zvaničnika, ali da u BiH neće imati prevelikog odjeka.
„Vidjećemo imena, ali ne očekujem mnogo bosanskohercegovačkih političara, više tajkuna. Kod nas se uglavnom novac iz države izbacivao preko banaka, manje preko ovakvih firmi. Ne smije se smetnuti sa uma ni činjenica da je Mossack Fonseca samo jedna od ovakvih firmi, koji na svijetu ima na desetine, a ni poslovanje preko offshore računa nije automatski nelegalno. Svako ko ima 200 dolara može otvoriti jedan takav račun”, naglašava Miljević.
‘Političari stvaraju tajkune’
Dodatni problem bit će, smatra naš sagovornik, što će za eventualno dokazivanje „pranja novca” ili utaje poreza trebati godine da se preispita kuda se kretao novac i da li je uopšte bilo nezakonitosti.
„Ne vjerujem da će u BiH biti išta i ikakve odgovornosti i ako se sve navedeno i dokaže, kada se imena objave. Za razliku od evropskih država, gdje tajkuni stvaraju političare i imaju uticaj na rad političkih partija, kod nas se dešava obrnut proces. Političari koji dolaze na vlast stvaraju svoje tajkune. Onda dođe nova vlast, smakne stare i stvara nove koji ‘rade’ za njih. Kod nas je korupcija opšteprihvaćena društvena pojava i više niko ni ne reaguje na nju. Pogotovo nadležni organi“, ističe Miljević.
No, Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, već je najavio oštar obračun sa kriminalom i korupcijom.
„Ako se utvrdi da je bilo ko u Bosni i Hercegovini prao novac preko offshore kompanija, banaka, imamo zakone i policijske agencije koje će ispitati tvrdnje i ako ima elemenata krivičnog djela, postupaćemo po zakonu“, podvlači Mektić.
Imena iz Srbije se povezuju sa aferom nestanka novca iz kiparskih banaka
A imena koja se pojavljuju u Srbiji su interesantna jer se provlače kroz još jednu aferu – nestanak kiparskih para, još jedne poreske oaze.
Na ovu aferu među prvima je upozoravao Domagoj Margetić, novinar- istraživač iz Zagreba. Upravo zbog njegovog zalaganja da se riješi ova afera, Margetića je Europski parlament angažovao kao specijalnog izvjestioca za Balkan i svjedočio je i sarađivao godinama sa Antikorupcijskim timom EP-a.
„Koliko sada vidim, dio novca i političari koji se spominju u vezi ciparskog novca su isti oni koji su sada u Mossack Fonseca aferi. Dio novca je odlazio na Cipar, ali nije ostajao tamo, već je prebacivan preko banaka na druge račune.“, navodi Margetić.
Ratno profiterstvo
Pojašnjava kako je prema dokumentima koje posjeduje i koje je predao Europskom parlamentu, samo sa područja bivše SFRJ preko offshore računa i banaka „nestalo“ 150 milijardi eura (konvertovano u današnju valutu, op. a).
„Početak cijele priče počinje pred pad socijalizma. Naše državne firme su otvarale banke po Europi da bi mogli tadašnji dinar prebaciti u strane valute i trgovati devizama. Tako je otvorena NHLB international bank u Francuskoj, Anglojugoslav bank ltd. u Londonu, Bank Franko Jugoslavia u Parizu, Adria bank u Beču koja će kasnije postati Hypo Alpe Adria banka. Potom je došao na red skandal sa Ljubljanskom bankom, Zagrebačkom…“, ističe Margetić.
Hrvatski novinar dodaje da je i rat bio samo nastavak pranja jednog te istog novca.
„Nedavno sam i sam pisao o tome. Ovdje u Zagrebu imamo tajkuna, Jozu Kalema, predratnog vozača, koji je u Zagreb bukvalno izbjegao iz nekadašnje Herceg–Bosne sa dvije kesice. No, kao i vaš Fikret Abdić, ili Milorad Dodik, premijer jednog bh. entiteta kojem je tadašnja srbijanska vlast davala garancije da kupuje naftu, njih trojica su usred rata raspodijelili teritoriju i švercovali, u ovom slučaju naftu. Nismo naivni, svi znamo da je rat prestajao na sat vremena da bi se prevukla nafta u zaraćenu BiH, pa stanovnicima prodavana po astronomskim cijenama. Nakon toga je nastavljeno već pomenuto ratno profiterstvo, dok smo rat u suštini, platili sami svojim parama koje su nam oteli tadašnji, ali i sadašnji tajkuni“, ističe Margetić.
Države ‘sistemski štite’ korupciju
Margetić naglašava da je cijeli problem u pravosudnom sistemu država nastalih raspadom SFRJ.
„Mi imamo države koje sistemski štite organizirani kriminal i korupciju. Prave oligarhe koji u svom uskom krugu ljudi vladaju kako hoće, rade sa našim novcima šta hoće i donose zakone kojima štite sami sebe. Posljednji put u Briselu skrenuo sam pažnju Junckeru (predsjednik Europskog parlamenta, op.a) da zakonodavstvo na Balkanu nije u stanju da se izbori sa ovim problemom, već da nam očajnički treba pomoć Europske unije. Afera ciparskog novca ili posljednja, Mossack Fonseca, moraju se rješavati na nivou EU, inače prijeti opasnost da se uruši euro monetarni sistem“, tvrdi Margetić.
Mossack Fonseca je tek četvrtorangirana advokatska kompanija koja se bavila ovim poslovima. Prije njih, postoje tri veće firme sa većim brojem klijenata.
„Kada sam u Briselu sabrao novac samo sa Cipra, iznos je bio 150 milijardi eura. To je duplo veći iznos nego svi spoljni dugovi država koje su bile u sastavu Jugoslavije. Još ni ne naziremo koliko je novca prošlo i prešlo preko offshore računa. Globalno, očekujem da EU konačno adekvatno odgovori na ovaj problem, a da se svijest građana bivše Jugoslavije promijeni. Ne možemo više dozvoljavati sistemsku korupciju koju održava vladajuća oligarhija. Ovo se dešava već 26 godina i vrijeme je da neko kaže stop“, ističe Domagoj Margetić.
