Amerikanci su sve usamljeniji, a stručnjaci za javno zdravstvo zbog toga su sve zabrinutiji.
U Sjedinjenim Državama četvrtina stanovnika živi sama. Po popisu stanovništva, u padu je i broj brakova i prirodni prirast, a slična situacija je i u drugim zemljama.
Na nedavnoj redovnoj godišnjoj konvenciji američkog društva psihologa predstavljeni su podaci istraživanja koji jasno povezuju usamljenost i veći rizik prerane smrti.
Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije na sveučilištu Brigham Young, predstavila je rezutate dviju metaanaliza o učincima socijalne povezanosti na zdravlje. U analizu je bilo uključeno više stotina hiljada ljudi i na tako velikom uzorku pokazalo se da ljudi s boljim društvenim vezama imaju čak 50 posto niži rizik da umru prerano.
Pokazalo se da usamljenost, izolacija i samački život na stopu smrtnosti imaju sličan učinak kao i pretilost.
– Snažni su dokazi da socijalna izolacija i usamljenost uveliko povećavaju rizik prijevremenog mortaliteta, a magnituda rizika veća je od mnogih vodećih zdravstvenih pokazatelja – rekla je Holt-Lunstad.
Holt-Lunstad je kazala da i objektivna društvena izoliranost i subjektivan osjećaj usamljenosti, nezavisno o stvarnoj veličini društvene mreže pojedinca, imaju jednako negativan učinak na zdravlje.
Usamljenost se sve više prepoznaje kao prijetnja javnom zdravlju.
– Sa sve starijom populacijom, za očekivati je da će se učinak na javno zdravlje samo povećati – rekla je Holt-Lunstad dodavši: – Mnoge zemlje sugeriraju da smo suočeni s epidemijom usamljenosti. Sada je pred nama izazov da vidimo šta možemo učiniti s tim.