Prvi put sam se udala 1984. godine. samo šest mjeseci nakon završetka srednje škole. Imala sam 18 godina i nisam bila trudna. Ipak, kako sam prije toga izgubila najbolju prijateljicu koja je poginula u saobraćajnoj nesreći, bojala sam se da ne ostanem bez još jedne voljene osobe.
Moji roditelji su se nadali da ću studirati. Čak mi je bila ponuđena i stipendija koju sam odbila jer sam mislila da se neću snaći sama, u velikom gradu i bez najbolje prijateljice. Nikada nisam bila samostalna, a jedina briga koju sam imala bila je otplata rate za auto.
Muškarac za kojeg sam se udala bio je četiri godine stariji od mene, radio je u vojsci i za razliku od mene bio je potpuno samostalan. Imali smo veliku svadbu, a ja sam u brak ušla nevina na što sam bila iznimno ponosna.
25-godišnjakinja s dvoje djece
Naš brak se počeo raspadati vrlo brzo nakon vjenčanja. Nisam znala kako biti dobra žena, a ostala u drugom stanju. U to vrijeme sam počela raditi u staračkom domu i kada sam podizala pacijenta osjetila sam bol i shvatila da neću još dugo moći raditi. Moj muž nije bio sretan zbog toga jer nam je novac bio prijeko potreban.
Vrlo brzo nakon rođenja naše kćeri dobila sam novi, vrlo dobro plaćen posao koji je oduzimao mnogo vremena. I muž i ja smo radili u smjenama tako da smo se rijetko viđali. Isto tako, teško je bilo balansirati između posla i majčinstva, a ja sam shvatila koliko sam u biti još uvijek nezrela.
Naša druga kćer rođena je tri i pol godine kasnije. Bila sam 25-godišnjakinja s dvoje djece koja nije proživjela mladost kako treba.. Zavidjela sam vršnjacima, a brak me sve više gušio.
Nisam krivila njega…
I tako sam 1993. godine odlučila da je dosta. Ostavila sam ga, on je molio, ali ja sam svoje rekla. Čak sam upisala fakultet i postala potpuno samostalna.
Trebalo mi je neko vrijeme da se ponovo nađem s njim i ispričam mu se jer je naš brak propao većinom zbog moje nezrelosti. Sada smo prijatelji, roditelji i djed i baka.
Ipak, ne žalim zbog ničega, samo mislim da sam trebala pričekati. Kada sam ga ostavljala rekao mi je da me niko neće voljeti poput njega. Iskreno, vjerujem da je zaista tako. Šteta što smo se sreli tako mladi.
