Uveliko ćete biti izbrisani iz srca svojih najdražih. Vaš bezubi osmijeh više neće biti drag, a vaši najbliži i najdraži će vas napustiti. Nikada nisam razmišljala o ovim stvarima dok mi se nisu dogodile. Vjerovala sam da sam odgojila svoju djecu s ljubavlju, te da će me oni i voljeti. Bila sam druga žena svome mužu, on se ponovo oženio nakon smrti svoje prve žene.
Bio je 20 godina stariji od mene. Moj muž nikada nije želio da imam svoje dijete i prihvatila sam to s ljubavlju. Odgojila sam našu djecu, a onda i našu unučad. Moj muž je umro prije 30 godina i ništa mi nije ostavio. Nikada nisam ni tražila od njega da mi nešto ostavi u nasljedstvo. Mislila sam da su mi djeca najveće nasljedstvo. Nikada nisam spavala u krevetu, posljednjih 70 godina spavam na blatnjavom podu jer sam željela da moja djeca spavaju u jedinom krevetu kojeg imamo, piše “IslamBosna“…
Podnijela sam velike i male žrtve i iz cijelog srca željela sam da moja djeca isto učine za mene. Nedavno su moju postelju premjestili u otvoreno dvorište njihove kuhinje. Više dobro i ne čujem niti vam mogu reći koju boju odjeće nosite.
Ali, noću mogu jasno vidjeti nebo iz moje nove sobe. Ovih dana je prilično hladno. Drhtim od hladnoće, patim od groznice, plačem od bola, ali niko ne vidi niti čuje moje patnje. Tješim se da sam sve greške učinila iz nesebične ljubavi. Svake noći dovim Allahu da podari smrt starim osobama koje se suočavaju sa ovakvim poniženjima.
